Poučne Islamske priče

Nastavi svoj put i dodje do malog potoka koji je trebao preci da bi stigao do sela.
U blizini se nije nalazio most preko kojeg bi presao. Obicno ga je preskakao, jer je bio plitak i nije bio siri od jednog metra.
Medjutim, te noci se iznenadi, jer nabujali potok bijase sirok vise od tri metra.
Isao je tamo-amo kako bi nasao najuze mjesto preko kojeg bi mogao preskociti na drugu stranu, ali ga nije nasao.
Trazio je, a potok je bujao.
Uskoro zadje sunce. Put postade mracan. Sjeti se da tog dana pocinje preiod u kojem selo uzima vodu za svoje usjeve. Voda iz rijeke se pusta kroz branu i potok buja. Kada se ispuni vodom, postane toliko veliki da ga niko ne moze preskociti.
Bijase zbunjen i tuzan. Gledao je svoju novu i skupu odjecu. Osjecao je umor. Zamisljao je sta ce se desiti sa njegovom odjecom ako skoci i padne u vodu.

Dok je razmisljao, zacu topot konja iz daljine. Pozuri prema kozi da je sakrije iza drveca, gdje osta skriven posmatrajuci bitku. Vidio je krstasku vojsku koja je tjerala nekoliko muslimanskih vojnika. Saceka da se udalje pa kuci povede kozu da umiri majku. U putu prema kuci srete muslimanskog vojnika koji je pruzao pomoc ranjeniku. Vojnik zatrazi od njega vodu da napoji ranjenika. U kuci nadje vodu, ne bi dovoljno. Brzo razmisli, pa otrca u kucu po posudu i poce musti kozu dok posudune napuni mlijekom. Ponudi mlijeko dvojici vojnika. Ranjenik popi, a ostatak pruzi svome drugu.
Njih dvojica se zahvalise djecaku.

Pobožni covjek mu je odgovorio...da se sjeti smrti 40 puta u toku 40 dana.
Kralj je pomislio da je to veoma lahko, pa mu je zahvalio i vratio se u svoj dvorac.
U toku tih 40 dana, 40 puta se sjetio smrti, ali se nikakva promjena nije desila u njegovom životu. Bio je isti kao prije.
Kralj se naljutio i pozvao pobožnog covjeka pred sud. Rekao mu je da je lažac i da bi trebao biti ubijen prije nego što zavara i ostale ljude.
Odlucili su da ce mu odsjeci glavu sljedeceg dana. Ali, pobožni covjek je imao molbu. Pitao je da li bi mogao biti kralj na samo jedan dan.
Obecao je da, nakon što postane kralj, nece ubiti bivšeg kralja niti mu naštetiti na bilo koji nacin. Sadašnji kralj je prihvatio ideju i ucinio pobožnog covjeka kraljem na jedan dan. Cim je pobožnjak postao kralj otišao je na pijacu i vidio covjeka koji je prodavao kikiriki. Rekao je vojnicima da uhvate tog covjeka i da ga dovedu u njegov dvorac. Tako je prodavac kikirikija izveden pred sud.
Pobožnjak mu je rekao da ce ga sutra ubiti. Prodavac kikirikija se prestrašio i ispustio sav svoj kikiriki. Poceo je plakati i pitati šta je ucinio.
Ali, pobožni covjek mu je rekao da ce sutra biti ubijen i zakljucao ga u zatvor taj dan.
Sada, pošto je prodavac kikirikija znao da ce umrijeti, zaboravio je na sve ostalo i poceo tražiti oprost od Allaha. Poceo je klanjati i uciti zikr.
Pobožni covjek je tada naredio da se najljepša prostitutka u gradu dovede i stavi u zatvor sa prodavacem kikirikija.
Kada su je doveli u zatvor, upitala je prodavaca da pocini preljubu sa njom. Onda je pobožnjak doveo bivšeg kralja i rekao mu da gleda.
Prodavac kikirikija je poceo vikati na ženu govoreci joj da ode jer ce on umrijeti sutra i njegova loša djela ce mu sigurno uzrokovati probleme kod Allaha.
Onda je pobožnjak upitao bivšeg kralja da li shvata šta se dogadja. Pobožni covjek je objasnio da kada stvarno znaš da ceš umrijeti, tada ceš se sigurno kloniti svih loših djela i posvetiti se robovanju Allahu. Tako je sjecanje na smrt samo jednom, ali kako treba, dovoljno da promijeni život ljudskog bica. Naravno, prodavac kikirikija je poslije toga bio oslobodjen.

Dugo vremena je živjela sa svojim mužem; srećno i bez ikakvih problema.
Jedne godine, dok se približavala sezona hadža, njen muž je odlučio da se uputi na hodočašće u Meku.
Ženu i kuću je povjerio svom mlađem bratu, i dao mu sve neophodne preporuke u vezi svoje mlade i lijepe žene, i nakon toga se sam uputio prema Meki.

U prošlosti je svako putovanje, u principu, bilo opasno jer su jedino prevozno sredstvo u to vrijeme bile četveronožne jahaće životinje koje su veoma sporo prevaljivale put. Studene noći i vreli dani, razne bolesti i usputni razbojnici, i mnogo drugih opasnosti, stalno su vrebale na putu tako da bi povratak musafira koji bi otišao na takvo jedno putovanje kao što je putovanje na hadž, bila prava Božija milost.

Znajući kakve ga opasnosti očekuju u putu, muž ove mlade žene je napisao vasijet (oporuku) i predao ga svom mlađem bratu.
Brat je zasukao rukave i koliko je mogao trudio se da ženi svoga starijeg brata pomogne u njenim svakodnevnim poslovima.
Ali, jednoga jutra, kada je ušao u njenu kuću da joj pomogne u obavljanju poslova, iza zastora je ugledao njeno prelijepo lice.
U isti mah njegov duh strasti je kao demon najedamput pohrlio iz njegove unutrašnjosti, i kao pjan počeo da priziva da mu se udovolji.

Upravo u to vrijema je jedan beduin, koji je živio tu u pustinji, prolazio obližnjom stazom, pa kad je čuo jauke pošao je tragom odakle je glas dopirao i tamo našao ženu gdje leži na zemlji, svu oblivenu od krvi. Otsjeo je devu i onda prišao ranjenoj ženi da je utješi. Upitao je kakva je nesreća snašla i kako se osjeća. Žena mu je ispričala sve što se dogodilo, od početka do kraja. Beduin se sažalio na nju i njeno teško stanje, pa je popeo na devu i odveo svojoj kući i onda naredio svojim ukućanima da je pripaze i njeguju sve dok potpuno ne ozdravi.

Sluga ljutito ode od nje, a u glavi mu sinu plan i u srcu mržnja i zla želja za osvetom.
I tako, jedne noći dok su svi spavali, on je polako ustao iz svog kreveta, i onda se nečujno privukao do bešike u kojoj je spavala gazdina tek rođena beba pa izvukao nož iza pojasa i ubio je, i onda onako okrvavljen nož stavio pod jastuk mlade žene.
Rano ujutro, kada je beduinova žena prišla kolijevci da nahrani bebu našla ju je ubijenu; vrisnula je od boli i jada koji je snašao i počela sebi čupati kose i udarati se po glavi od zaprepaštenja.
Vidjevši šta se zbilo, beduin je odmah počeo da traga za otiscima koji bi mogli otkriti ubicu.
Ubrzo je pod jastukom mlade žene našao krvav nož i svi su zaključili:

I dok se tako ona molila Bogu, onesvjesti se.
Iznenada se more uzburka pa sjevnu munja s neba pa pogodi one trgovce na brodu i sve ih na mjestu spali i uništi.
Osta samo brod sa svojim tovarom, i onesvješćena mlada žena koja je ležala na njegovoj palubi.
Kada se osvijestila, ugledala je spaljene ljude pored sebe pa je nekoliko trenutaka stajala nepumično neznajući šta se zbilo, ali čim se malo uprisebila, uzela je jednu metlu i pomela palubu, a zatim obukla mušku odjeću kako bi bila na miru od muškaraca.
Blag vjetar je zapuhao i počeo polagano da tjera brod prema jednom lučkom gradu. Čim je stigao do obale, ljudi su se okupili oko njega da vide šta nosi, i odmah uvidjeli da na njegovoj palubi, sem jednog lijepog momka koji je sam sjedio u jednom njegovom ćošku s ogromnim tovarom trgovačke robe, nikog drugog nije bilo.

Djevojke i njihove majke su tu ostale bez riječi zbog nastale situacije pa onda s nevjericom i čuđenjem izašle van, a nju ostavile samu u bogomolji. Kad su se vratile kućama ispričale su muževima ono što su vidjele, i ko god bi čuo za ovaj događaj silno bi se začudio.
Državnici su se sastali i nakon vijećanja o nastaloj situaciji opet poslali jednu gospođu da ode do nje i da joj kaže: da pošto je bivši emir nju odredio za svog nasljednika, neka ona sada sama na svoje mjesto odredi nekog ko će nam biti emir. Ova bogougodna mlada žena je tako i učinila i onda se posvetila ibadetu.

I tako su svi zajedno krenuli na put. U putu su naišli na ono selo u kojem su onog mladog nečovjeka htjeli da objese; i on je bio slijep i nepokretan.
Kada je njegova majka saznala da oni idu kod one pobožne žene, kroz plač ih je zamolila da i ona sa svojim sinom pođe s njima.
Konačno su svi zajedno krenuli na put i sutradan, u ranu zoru, stigli do bogomolje u kojoj je živjela ona pobožna žena.
U svitanje, kada je ova bogougodna žena izašla van i izdaleka začuđeno ugledala svoga muža, odmah je Bogu učinila sedždu zahvalnosti, ali je i gorko zaplakala brinući se: s kakvim obrazom da izađem pred svoga muža i šta da mu kažem?