Postovani Posetioci

Da bi ste pristupili potpunom pregledu naseg foruma,neophodna je registracija,zato vas molimo da se registrujete...

Poučne Islamske priče

 :: ISLAM :: HIQAJE

Stranica 3/3 Previous  1, 2, 3

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Mon Jan 11, 2010 3:24 pm

Velika nagrada


Covjek po imenu Tarif imao je obicaj da sjedi na ulici i razgovara sa ljudima. Pricao im je zanimljive price i sale. Svako ko bi ga vidio ili cuo, smijao bi se. Zivio je od onoga sto su mu placali oni koji su ga odusevljeno gledali i slusali.

Jednog dana sjedio je blizu sultanovog dvorca.
Sluga sa dvorca ga je vidio i odusevio se. Ispricao je sultanu, koji je pozelio da ga upozna.

Sluga ode do Tarifa i rece mu:
- "Sultan zeli da cuje tvoje sale i price. A pola nagrade koju dobijes od sultana dat ces meni".
- "Ici cu s tobom do sultana, ali ne pristajem da ti dam pola nagrade" - rece Tarif - "pola je mnogo. Ja sam siromasan, uzmi sestinu ili najvise cetvrtinu nagrade".

Sluga je bio pohlepan. Odbi da uzme manje od polovine, tako da su se dugo raspravljali.
Naposljetku Tarifu dosadi da se raspravlja, pa popusti pred sluginim zahtjevima.
Njih dvojica uputise se prema dvorcu. Tarif stade pred sultana.

- "Rekli su mi da pricas cudnovate i smijesne price. Ispricaj mi sta znas. Ako me nasmijes, dat cu ti veliku nagradu. Ali znas li sta ce biti ako se to ne desi"?!
- "Ako te ne nasmijem, neka me udare sa deset udaraca bicem"!
- "Hajde pricaj, slusam te! - rece kralj".

Pricao je sve dok nije ispricao sve svoje price koje je znao. Sve sultanove sluge neprekidno su se smijale, ali sultan se ni jednom ne nasmija.
- "Sultane"! - tuzno uzviknu Tarif
- "ispricao sam sve sto sam znao i boli me glava. Ostala je samo jos jedna prica. Dogovorili smo se da me bicujes sa deset udaraca bicem, ako te ne nasmijem. Molim te, naredi da me bicuju sa dodatnih deset udaraca".

Sultana iznenadi taj zahtjev. Poce se smijati, ali vjesto sakri svoj smijeh. Pozva srazare i naredi im da ga udare sa dvadeset udaraca bicem.
Udarali su ga sve dok ne dodjose do desetog udarca.
- "Sultanu, zelim nesto reci"?! - uzviknu Tarif.

Sultan im naredi da prekinu sa bicevanjem. Okrenu se prema njemu i upita ga:
- "Sta zelis"?

- "Sultanu, nesto najljepse na ovom svijetu je postenje, a najruznija je prevara! Tvoj sluga se dogovorio sa mnom da mu dam pola nagrade. Dobio sam pola, a pola je ostalo njemu!

Sultan se nasmija do suza, a onda pozva slugu i strazarima rece:
- "Udarajte ga"!
- "Sta sam uradio, gospodaru moj - rece uplaseni sluga - "da me bicujete"?!

Sultan se nasmijesi i pogleda u Tarifa koji rece slugi:
- "Ovo je tvoj dio nagrade koju sam dobio od sultana. Ti si moj partner kao sto smo se dogovorili. Dobio sam pola nagrade, a na tebi je da primis drugu polovinu"!

Strazari pocese bicevati slugu, a Tarif mu rece:
- "Rekao sam ti da sam siromah i molio sam te da uzmes cetvrtinu nagrade, a ti si odbio. Hajde, uzmi polovinu, nadam se da ces se zasititi.

Sultan se nasmija, izvadi kesu sa novcem i rece Tarifu:
- "Ova kesa pripada tebi, jer si me protiv moje volje nasmijao!

Tarif uze novac, zahvali se sultanu i ode sretan.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Mon Jan 11, 2010 3:29 pm

Dijete, koza i ranjenik


Ova prica ispricana je u Palestini u vrijeme krstskih ratova, kada su krstasi iz evropskih zemalja napadali islam i muslimane Plastine.
U njoj je tada zivjela mala siromasna porodica, majka i njen sin jedinac.
- "Krstasi su nam uzeli sve osim ove koze" - rece majka sinu - "pa te molim, sine moj, dobro je cuvaj, jer je ona sve sto imamo"!

Djecak odvede kozu na zeleni pasnjak. Ostavi je da pase i sjede u hladovinu jednog drveta. Gledao ju je i rekao sebi:
- "Mlijeko od ove koze je nasa jedina hrana!

Dok je razmisljao, zacu topot konja iz daljine. Pozuri prema kozi da je sakrije iza drveca, gdje osta skriven posmatrajuci bitku. Vidio je krstasku vojsku koja je tjerala nekoliko muslimanskih vojnika. Saceka da se udalje pa kuci povede kozu da umiri majku. U putu prema kuci srete muslimanskog vojnika koji je pruzao pomoc ranjeniku. Vojnik zatrazi od njega vodu da napoji ranjenika. U kuci nadje vodu, ne bi dovoljno. Brzo razmisli, pa otrca u kucu po posudu i poce musti kozu dok posudune napuni mlijekom. Ponudi mlijeko dvojici vojnika. Ranjenik popi, a ostatak pruzi svome drugu.
Njih dvojica se zahvalise djecaku.
- "Allah ti se smilovao" - rece ranjenik isprekidanim glasom - "spasio si mi zivot"!

Njih dvojica odose, a djecak udje u kucu.
- "Sta si to uradio, sine"?! - upita ga majka - "pomuzao si kozu, a mlijeko dao vojnicima. Nama nije ostalo nista".
- "Strpi se majko dok ponovo ne bude mlijeka. Nisam mogao ranjenika ostaviti da umre od zedji"!

Prodje nekoliko mjeseci. Muslimani porazise krstase i protjerase ih iz svoje domovine. Dok se djecak igrao ispred kuce, dodjose dvojica ljudi goneci ispred sebe trideset ovaca.
- "Ove ovce poklon su tebi od vojskovodje kojem si spasio zivot" - rece jedan od njih.
- "Ali za ono sto sam uradio ne zasluzujem sve ovo" - uzvrati djecak.
- "Ne, uradio si i vise" - rece covjek pokazujuci na onog koji je dosao sa njim - "spasio si zivot nasem vodji i direktno ucestvovao u pobjedi muslimanske vojske, a to nisi ni znao.

Njih dvojica se rukovase sa djecakom i odose.
Djecak i njegova majka su stajali i cudili se gledajuci u stado ovaca.
- "Hvala pripada samo Allahu, koji nam vraca ono sto smo izgubili" - rece majka.
- "Cinjenje dobrih djela nije gubitak, majko moja"!

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Mon Jan 11, 2010 3:44 pm

POVJERENJE I HRABROST


Jedan je mladić htio otići u Mekku da obavi Umru. Pripremio je kamilu i hranu i krenuo na put.
Nakon nekoliko sati putovanja ugleda oazu pogodnu za odmor. Sjede u hlad ispod jednog drveta i zaspa dubokim snom.
Dok je spavao, njegova kamila je hodala okolo sve dok nije ušla u obližnji vrt. Počela je jesti plodove u vrtu rušeći sve što joj se našlo na putu.
Vrt je čuvao jedan starac. Pokušao je istjerati kamilu, ali nije uspio. Plašio se da će kamila uništiti cijeli vrt pa ju je zaklao. Kada se mladić probudio, potražio je kamilu i našao ju zaklanu u vrtu.
Čuvar vrta dođe i mladić ga upita:
"Ko je zaklao kamilu"?

Čuvar mu ispriča šta se dogodilo a mladić se toliko razljuti i jednim udarcem ubi starca. Pokaje se zbog onog što je uradio, no u tom trenutku dođoše starčevi sinovi koji ga odvedoše vladaru pravovjernih, Omeru ibn el-Hattabu r.a., tražeći zadovoljenje pravde. Mladić pred halifom Omerom priznade zločin i iskreno se pokaja.
- "Ja mogu jedino da ti presudim po Allahovom zakonu" – reče halifa.

Mladić zatraži od halife da odgodi presudu na dva dana kako bi otišao kući da izmiri svoje dugove.
- "Dovedi nam nekoga ko će jamčiti tvoj povratak, pa, ako se ti ne vratiš, da nad njim izvršimo presudu.
- "Ja, vladaru pravovjernih" – reče mladić – "nisam kod kuće i ne znam nikoga ko bi se za mene založio".

Među prisutnima se nalazio ashab, Ebu Zerr el-Gifari r.a., koji reče:
"Vladaru pravovjernih! Nudim svoju glavu ako se ovaj mladić ne vrati za dva dana".

Na dan izvršenja presude svi su iščekivali mladićev povratak. Iznenada prisutni ugledaše mladića koji se žurno približavao kako ne bi zakasnio.
Svi su iznenađeno gledali.
- "Zašto si se vratio kada si mogao da izbjegneš presudu"? – upita ga halifa
- "Vladaru pravovjernih, učinio sam to kako ne bi rekli da je među muslimanima nestalo povjerenja – odgovori mladić.

- "A ti, Ebu Zerre" – upita halifa – "zašto si se zauzeo za ovog nepoznatog mladića"?!
- "Učinio sam to kako ne bi rekli da je među muslimanima nestalo hrabrosti"!

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Mon Jan 11, 2010 3:52 pm

LIJEPO JE BITI DAREŽLJIV


Jedna djevojka se udala za bogatog trgovca. On je posjedovao golemu radnju u kojoj je prodavao tkanine i odjeću.
Jednog dana je kupio pile i od svoje žene zatražio da ga skuha kako bi za večeru pojeli jedan dio. Kada su počeli večerati neko im pokuca na vrata.
Trgovac ih otvori i ugleda gladnog siromaha koji je tražio nešto za jelo. Trgovac odbi da mu išta da, izgalami se na njega i otjera ga.
- "Neka ti Allah oprosti, gospodine" – reče mu prosjak – "da nemam velike potrebe i da me ne mori velika glad, ne bih pokucao na tvoja vrata!"

Trgovac nije sačekao da prosjak završi, grubo mu je zalupio vrata ispred njega i vratio se za sofru.
- "Zašto si ovako zalupio vratia siromahu"? – upita ga žena.
- "Šta sam trebao uraditi"? – ljutito će muž.
- "Mogao si mu dati komad pileta, makar njegova krila koja bi mu ublažila glad"!
- "Zar da mu dam cijela krila?! Zar si poludila"?!
- "Pa mogao si mu se bar lijepo obratiti"!

Nakon nekog vremena trgovac otišavši u svoju radnju vidje da je u požaru izgorjela tkanina i odjeća te da ništa nije ostalo.
Vrati se tužan kući i reče ženi:
"Vatra je radnju pretvorila u pepeo, ostao sam bez ičega"!!
- "Ne tuguj, mužu moj! Strpi se u Allahovom određenju. Ne očajavaj u Njegovoj milosti i On će ti nadoknaditi".
- "Slušaj ženo, dok se to ne desi, otiđi kod svoga oca, jer te ja ne mogu izdržavati"!

Žena ga napusti. Međutim, Allah ju počasti brakom sa drugim čovjekom koji je bio plemenit i milostiv prema gostima. Hranio je gladne i nije odbijao siromahe i prosjake. Jedne večeri kada je žena postavljala sofru da večera sa svojim mužem neko pokuca na vrata. Ona ustade da vidi ko kuca.
- "Tamo je jedan prosjak koji se žali da je gladan i traži da jede" – reče žena.
- "Daj mu jedno od ova dva pileta. Nama je za večeru dovoljno jedno. Allah će nam sigurno nadoknaditi. Nećemo razočarati onoga koji nam je pokucao na vrata".
- "Kako si plemenit i dobar, mužu moj"!

Žena uze pile i dadne ga prosjaku. Potom se očiju punih suza vrati mužu da nastavi večerati.
On to primijeti i iznenađeno reče:
"Šta te je rasplakalo, draga ženo"?
- "Plačem od velike tuge"!

Muž je upita za razlog a ona odgovori:
"Plačem jer je prosjak koji je kucao maločas ustvari moj bivši muž!!!

Ona mu ispriča priču o njenom prvom škrtom mužu koji je vrijeđao prosjake i odbijao ih ne dajući im ništa i ružno im se obraćao.
- "Ženo moja, ako je prosjak koji je kucao na naša vrata tvoj prvi muž, onda sam ja prvi prosjak"!!! – reče joj njen plemeniti muž.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 2:37 am

Šamar kao odgovor na pitanje


Bio jedan mladić koji je otišao u inozemstvo na studije dugo vremena. Kad se vratio, pitao je svoje roditelje da mu nađu religijskog učenjaka ili bilo kakvog stručnjaka koji bi mu mogao dati odgovor na njegova 3 pitanja.
Napokon, njegovi roditelji su uspijeli naći Islamskog učenjaka.

Mladić: Tko si ti? Možeš li dogovoriti na moja 3 pitanja ?
Učenjak: Ja sam jedan od Allahovih dž.š. robova i inshaAllah, uz Allahovu pomoć pokušaću da odgovorim na tvoja 3 pitanja.

Mladić: Jesi li siguran? Mnogo učitelja i stručnjaka mi nisu mogli dati odgovor na moja pitanja.
Učenjak: Dat ću sve od sebe, Allahovom dž.š. pomoću.

Mladić: Imam 3 pitanja :
- 1. Da li Bog postoji? Ako da, pokaži mi Njegov lik.
- 2. Što je tekdir (sudbina) ?
- 3. Ako Šejtan je stvoren od vatre, zašto će na kraju biti bačen u pakao koje je isto od vatre ? Izgleda da mu neće nimalo naškoditi, budući da je Šejtan i pakao od vatre. Zar Svemogći Allah dž.š. nije razmišlajo o tome?

Odjednom, Učenjak je ošamario mladića...

Mladić (osjećajem boli) : Hejjjj ... Zašto si se naljutio na mene?
Učenjak: Nisam se naljutio na tebe. Šamar je odgovor na tvoja 3 pitanja.
Mladić: Ali stvarno ne razumijem.

Učenjak: Kako se osjećaš nakon što sam te ošamario ?
Mladić: Naravno osjetio sam bol.

Učenjak: Stoga, vjeruješ da bol postoji?
Mladić: Da.

Učenjak: Pokaži mi njen lik.
Mladić: Ne mogu.
Učenjak: To ti je odgovor na tvoje prvo pitanje. Svi mi osjećamo postojanje Svemogućeg Allaha dž.š. bez da vidimo Njegov lik.

Učenjak: Sinoć, jesi li sanjao da ću te ošamariti ?
Mladić: Ne.

Učenjak: Jesi li uopće razmišljao o tome da ću te ošamariti, danas?
Mladić: Ne.

Učenjak: Jesi li ikada mislio da ćeš dobiti šamar od mene?
Mladić: Ne.
Učenjak: To je takdir (sudbina).

Učenjak: Moja ruka kojom sam te ošamario, od čega je napravljena ?
Mladić: Napravljena je od kože.

Učenjak: A tvoje lice, od čega je napravljeno ?
Mladić: Od kože.

Učenjak: Što osjećaš nakon što sam te ošamario?
Mladić: Bol.
Učenjak: Bez obzira što su Šejtan (sotona) i pakao od vatre, ako Allah dž.š. hoće, in sha Allah, pakao će biti veoma bolno mjesto za šejtana.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 2:40 am

Ne stidiš se Božijeg pogleda


Prenosi se da je u Mekki bila jedna griješna žena.
Jedan put je kazala:
- "Ja ću Tavusa Jemanija odvratiti s puta pokornosti i navratiti ga na grijeh."

Tavus je bio lijep, krjepostan i karakteran čovjek.
Spomenuta žena je došla kod Tavusa i počela ga je navraćati na blud. Tavus je prozreo njenu namjeru i rekao je da sačeka dok ne izađu na određeno mjesto.
Kada su stigli do tog mjesta Tavus je kazao:
- "Ako imaš neke namjere, možemo ih ovdje realizirati."

Žena je odgovorila:
- "Subhanallah, kakvo je ovo mjesto za onaj posao?! Ovdje se narod skuplja."

Tavus je kazao:
- "Ženo, stidiš se pogleda ljudi, a nemaš stida od toga što te Bog vidi?"

Ove su se riječi dojmile žene i ostavile traga na nju, okrenula se uputi, pokajala se i postala jedna od dobrih žena.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 2:46 am

Lagan nacin da se promijenimo


Prije mnogo godina je živio kralj koji je imao ogromnu kraljevinu. Iako je imao veliko bogatstvo, nije imao smirenost u srcu.
Zbog toga je odlucio da bude dobar musliman. Cuo je da postoji veoma pobožan covjek koji živi u prašumi i da mnogi ljudi odlaze kod njega po savjet. I kralj je odlucio da ga posjeti, kako bi ga pobožnjak posavjetovao.

Kada je stigao kod pobožnog covjeka, upitao ga je:
- «Kako mogu postati pobožan kao ti?»

Pobožni covjek mu je odgovorio...da se sjeti smrti 40 puta u toku 40 dana.
Kralj je pomislio da je to veoma lahko, pa mu je zahvalio i vratio se u svoj dvorac.
U toku tih 40 dana, 40 puta se sjetio smrti, ali se nikakva promjena nije desila u njegovom životu. Bio je isti kao prije.
Kralj se naljutio i pozvao pobožnog covjeka pred sud. Rekao mu je da je lažac i da bi trebao biti ubijen prije nego što zavara i ostale ljude.
Odlucili su da ce mu odsjeci glavu sljedeceg dana. Ali, pobožni covjek je imao molbu. Pitao je da li bi mogao biti kralj na samo jedan dan.
Obecao je da, nakon što postane kralj, nece ubiti bivšeg kralja niti mu naštetiti na bilo koji nacin. Sadašnji kralj je prihvatio ideju i ucinio pobožnog covjeka kraljem na jedan dan. Cim je pobožnjak postao kralj otišao je na pijacu i vidio covjeka koji je prodavao kikiriki. Rekao je vojnicima da uhvate tog covjeka i da ga dovedu u njegov dvorac. Tako je prodavac kikirikija izveden pred sud.
Pobožnjak mu je rekao da ce ga sutra ubiti. Prodavac kikirikija se prestrašio i ispustio sav svoj kikiriki. Poceo je plakati i pitati šta je ucinio.
Ali, pobožni covjek mu je rekao da ce sutra biti ubijen i zakljucao ga u zatvor taj dan.
Sada, pošto je prodavac kikirikija znao da ce umrijeti, zaboravio je na sve ostalo i poceo tražiti oprost od Allaha. Poceo je klanjati i uciti zikr.
Pobožni covjek je tada naredio da se najljepša prostitutka u gradu dovede i stavi u zatvor sa prodavacem kikirikija.
Kada su je doveli u zatvor, upitala je prodavaca da pocini preljubu sa njom. Onda je pobožnjak doveo bivšeg kralja i rekao mu da gleda.
Prodavac kikirikija je poceo vikati na ženu govoreci joj da ode jer ce on umrijeti sutra i njegova loša djela ce mu sigurno uzrokovati probleme kod Allaha.
Onda je pobožnjak upitao bivšeg kralja da li shvata šta se dogadja. Pobožni covjek je objasnio da kada stvarno znaš da ceš umrijeti, tada ceš se sigurno kloniti svih loših djela i posvetiti se robovanju Allahu. Tako je sjecanje na smrt samo jednom, ali kako treba, dovoljno da promijeni život ljudskog bica. Naravno, prodavac kikirikija je poslije toga bio oslobodjen.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 2:53 am

Ljubomorni kralj


Imam Ša'bi rahmetullahi alejhi jedan poznati ucenjak iz rane generacije Islama, prenosi sljedecu pricu.

Abdulmalik ibn Marwan poslao me kralju Rima. Kada sam stigao, on mi je postavljao pitanja na koja sam mu dao odgovore.
Uopsteno, izaslanik ne bi ostao duze vrijeme sa njim, ali u mom slucaju on me je zadrzao nekoliko dana dok nisam dobio dozvolu da idem.
Kada sam odlucio da idem, on mi je rekao:
- “Jesi li ti familija svoga kralja?”

Rekao sam mu:
- “Ne, ja sam obicni covjek medu muslimanima.”

On je sapnuo nesto njegovom cuvaru, i onda mi je dao jednu kartu.
Rekao mi je:
- “Kada budes urucivao pisma za svoga kralja, predaj mu i ovu kartu.”

Kada sam se vratio kuci, predao sam mnoga pisma Abdulmaliku ali sam zaboravio da predam kartu. Kasnije sam se sjetio, i onda sam pozurio kralju. Nakon citanja rekao mi je:
- “Da li ti je ista rekao kada ti je dao ovu kartu?”

Rekao sam:
- ”Da, pitao me je: ‘Jesi li kraljeva familija’? Odgovorio sam mu da nisam i da sam obicni covjek medu muslimanima."

Kada sam otisao od kralja i krenuo prema vratima, bio sam pozvan da se vratim.
Kada sam ponovo stajao pred njim, rekao mi je:
- ”Da li znas sta pise na ovoj karti?”

Kazao sam: “Ne.”

Rekao je:
- ”Procitaj.”

Na karti je bila napisano:
- “Ja sam iznenaden narodom koji ima takvog covjeka medu sobom (misleci na Imama Ša'bija), a ipak su izabrali drugoga za svoga kralja (misleci na Abdulmalika).”

Rekao sam mu:
- ”Tako mi Allaha, da sam znao sta je bilo napisano, ne bih ponio sa sobom! On je ovo samo rekao zato sto te nije vidio.”

Abdulmalik je rekao:
- “Da li stvarno zelis znati zasto je on ovo napisao?”

Rekao sam: ”Ne.”
Rekao je:
- ”On je bio ljubomoran zato sto ja imam tebe, tako da je pokusao da moje srce okrene protiv tebe, nadajuci se da te ubijem, tako da se muslimani ne bi vise koristili tvojim znanjem.”

Novost o tome sta se desilo je stigla i do kralja Rima, koji je rekao:
- “Imao je pravo sto se tice mojih namjera.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 3:05 am

Bog postoji!


Čovjek je otisao u brijačnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa berberom koji ga je zabrinuo.
Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.

Berber je rekao:
- “Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da bog postoji kao što si ti to rekao.

- “Zašto si to rekao?“ - upitao je čovjek.

- „Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji dopušta ove stvari.“

Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata.
Berber je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).

Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je berberu:
- “Znaš šta? Beberi ne postoje:

-„Kako ne postoje?“ - upitao je berber.
- „Ne!„ -čovjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici:

- „Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“
- „Tačno!” - potvrdio je čovjek.

„To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko boli i patnje na svijetu.”

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 3:53 am

Priča o jednoj čednoj ženi


Jedno od iskušenja u životu - koje pogađa kako muškarca tako i ženu - jeste strast i obožavanje strasti.
Čovjek koji je sluga svojim strastima, ne može biti ujedno i sluga Božiji.
Pravi muškarac je onaj koji obuzda svoje strasti i stane u kraj svojim duševnim porivima.
A ako žena tako postupi, onda je prvak svih muškarca svijeta, i bolja je i časnija od četrdeset njih.

Evo jedna malo poduža priča o jednoj takvoj ženi.
Nekoliko puta je stizala do na prag samog vješanja i pogubljenja, ali se nije dala obeščastiti i poniziti.

Nadamo se da ćete u ime Allaha imati stprljenja i volje pročitati do kraja ovu istinitu priču !!!



Nekad u davna vremena bila jedna mlada žena. Osim svog lijepog izgleda, imala je i lijepo ponašanje; i pored svoje naročite skromnosti, bila je još i veoma pobožna i bogobojazna. Bila je to žena za koju se slobodno može reći - LAVICA.
Ime joj je bilo >Merhuma<.

Dugo vremena je živjela sa svojim mužem; srećno i bez ikakvih problema.
Jedne godine, dok se približavala sezona hadža, njen muž je odlučio da se uputi na hodočašće u Meku.
Ženu i kuću je povjerio svom mlađem bratu, i dao mu sve neophodne preporuke u vezi svoje mlade i lijepe žene, i nakon toga se sam uputio prema Meki.

U prošlosti je svako putovanje, u principu, bilo opasno jer su jedino prevozno sredstvo u to vrijeme bile četveronožne jahaće životinje koje su veoma sporo prevaljivale put. Studene noći i vreli dani, razne bolesti i usputni razbojnici, i mnogo drugih opasnosti, stalno su vrebale na putu tako da bi povratak musafira koji bi otišao na takvo jedno putovanje kao što je putovanje na hadž, bila prava Božija milost.

Znajući kakve ga opasnosti očekuju u putu, muž ove mlade žene je napisao vasijet (oporuku) i predao ga svom mlađem bratu.
Brat je zasukao rukave i koliko je mogao trudio se da ženi svoga starijeg brata pomogne u njenim svakodnevnim poslovima.
Ali, jednoga jutra, kada je ušao u njenu kuću da joj pomogne u obavljanju poslova, iza zastora je ugledao njeno prelijepo lice.
U isti mah njegov duh strasti je kao demon najedamput pohrlio iz njegove unutrašnjosti, i kao pjan počeo da priziva da mu se udovolji.

Mladić se uhvatio u koštac sa svojim razumom. Melek razuma se u njegovoj duši digao protiv demona strasti, ali kada je uvidjeo da nema koristi, napustio ga je.
Čim je strast zavladala razumom počeo je da se približava mladoj ženi i da je zove k sebi, ulagujući joj se i nudeći joj kule i vile.
Kao odgovor žena mu je samo ljutito prasnula u lice:
- ”Zar te Boga nije stid?! I zar se tako čuva obraz, poštenje i povjerenje svog brata?!”
”Nema ti koristi da mi se opireš, ili ćeš mi udovoljiti ili ću te osramotiti.” – reče on, dok su mu oči bile već zaslijepile i uši zaglušile od strasti.

Ali ova mlada žena, koja je svim svojim bićem bila čedna i čestita i nikoga se osim Boga nije bojala, uzvrati:
- ”Uradi što hoćeš! Ja se smrti ne bojim! Znaj da ja više volim da umrem na ovom svijetu, časno i pošteno, nego da na onom svijetu budem osramoćena!.”

Sav zadojen strašću, konačno je shvatio da u nakani svojoj neće uspjeti, pa pošto se pribojavao da će ona, kad se brat vrati s hadža, ispričati ovaj njegov ispad, odlučio je da je se na neki način riješi. Tako je našao neka četiri nečovjeka, i u Boga i kod ljudi uljeza, i podmitio ih da pred kadijom posvjedoče da je počinila blud.

Našavši se pred četiri svjedoka, kadija je ženu osudio na kamenovanje. Odveli su je do jednog pustog mjesta, u okolini grada, i kamenovali. Pod teškim udarima kamenja ona je jaukala i prizivala Boga u pomoć, sve dok se nije onesvijestila.

Ljudi koji su tu bili na okupu pomisliše da je ispustila dušu pa je onako ostaviše da bude pouka drugima.
Te noći ona je ostala tu onesviješćena sve do u ranu zoru, kada se osvjestila hladnim povjetaracem i odmah udarila u plač i jaukanje.
Ali ona nije plakala toliko zbog bolova od zadobijenih rana, koliko je bila ucviljena od boli sramote kojom je bila oklevetana.

Upravo u to vrijema je jedan beduin, koji je živio tu u pustinji, prolazio obližnjom stazom, pa kad je čuo jauke pošao je tragom odakle je glas dopirao i tamo našao ženu gdje leži na zemlji, svu oblivenu od krvi. Otsjeo je devu i onda prišao ranjenoj ženi da je utješi. Upitao je kakva je nesreća snašla i kako se osjeća. Žena mu je ispričala sve što se dogodilo, od početka do kraja. Beduin se sažalio na nju i njeno teško stanje, pa je popeo na devu i odveo svojoj kući i onda naredio svojim ukućanima da je pripaze i njeguju sve dok potpuno ne ozdravi.

Malo po malo i ženi se opet povratio onaj prijašnji izgled. Ponovo je procvao cvijet ljepote na njenom licu, a obrazi joj kao dvije ruže poprimili boju rumenila.
Jednog dana i beduin se zanio njenom ljepotom, pa mu se pamet pomuti i kao pijan poče da je priziva sebi i predlaže joj da se uda za njega. Međutim ona ga samo začuđeno upita:
- ”Zar ti nisam rekla da imam muža i da je on sada na putu! Prema tome, ne mogu biti žena drugome.”

A na onaj njegov strastveni zov ona će mu:
- ”Boj se Boga! I ne upropašćuj svoja dobra djela, nakon što si me spasio onog belaja i velikodušno me primio u svoju kuću! I sam si vidio da sam bila spremna da budem kamenovana do smrti, samo zato da ne bi bila obeščašćena. I sada sam spremna podnijeti svaku bol i patnju da sačuvam svoju čednost. Ako me u i komadiće zdrobiš, ni koliko je trun jedan nećeš naći nevaljalosti u ka’bi čistote i imana mog.”

Vidjevši svu iskrenost i istinoljubivost ove žene, beduin se postidi i pokaja, i onda se dogovoriše da se pobratime, i on je nazva svojom sestrom.
Sa ovim beduinom je u istoj kući živio i jedan crni sluga, crnog srca, koji se jednog dana zagledao u lijepo lice mlade žene pa i on poželio da bude njegova. Prišao joj i kazao svoju želju.
Ona se jako rasrdi na te njegove bestidne riječi i sva zajampurena u licu otjera ga od sebe.

Vidjevši da neće zadovoljiti svoj poriv, ovaj crni sluga još crnjeg srca zaprijeti joj:
- “Učinit ću sve da nestraneš iz ove kuće!”
- ”Učini šta hočeš! Svi ćemo mi na koncu ipak umrijeti, a ja se smrti ne bojim!” - uzvrati ona.

Sluga ljutito ode od nje, a u glavi mu sinu plan i u srcu mržnja i zla želja za osvetom.
I tako, jedne noći dok su svi spavali, on je polako ustao iz svog kreveta, i onda se nečujno privukao do bešike u kojoj je spavala gazdina tek rođena beba pa izvukao nož iza pojasa i ubio je, i onda onako okrvavljen nož stavio pod jastuk mlade žene.
Rano ujutro, kada je beduinova žena prišla kolijevci da nahrani bebu našla ju je ubijenu; vrisnula je od boli i jada koji je snašao i počela sebi čupati kose i udarati se po glavi od zaprepaštenja.
Vidjevši šta se zbilo, beduin je odmah počeo da traga za otiscima koji bi mogli otkriti ubicu.
Ubrzo je pod jastukom mlade žene našao krvav nož i svi su zaključili:

- ona je ubica, ona je ta koja je ubila bebu.

Beduinova žena i njegov sluga odmah nasrnuše na ovu opet unesrećenu mladu ženu i dobro je izudaraše.
Ali, Beduin, koji bijaše jedan staložen i razuman čovjek, priđe joj i reče:
- ”Šta sam ti ja tako nažao učinio pa da mi dijete ubiješ? Zar te nije bilo strah krvi onog maksuma?”

Žena mu kroz plač odgovori:
- ”Ti koji si pametan i razuman čovjek, trebao bi malo da razmisliš i da se upitaš da li bi ja zaista, na sve ono dobro koje si za mene učinio; zato što si mi život spasio i što si me u ime Božije kao sestru svoju pazio, i koja još sve dobra mi nisi učinio, uzvratila zlom!?
Zašto? I kakve koristi bih imala od toga?”


Beduin joj je povjerovao i shvatio da je nevina, ali je ipak rekao:
- ”Znam da si nevina i znam da patiš od klevete kojom su te oklevetali, ali pošto te moja žena okrivljuje za ubistvo, mislim da ovdje više nećeš biti na miru, i ne bi bilo dobro da ostaneš.”

Beduin joj je ovo rekao, dao joj tri stotine dirhema da ima u putu i onda se oprostio od nje.
Žena je izašla iz kuće s velikim bolom i tugom u srcu, i opet krenula na svoj put pun neizvjesnosti.

Idući tako, stigla je do jednog sela u kojem se narod bio okupio oko vješala na kojima su trebali da objese nekog momka.
- “Šta je skrivio taj momak i zašto hoće da ga objese?” - upitala je prisutne.
- ”U ovom selu vlada jedan vladarev namjesnik, koji se ponaša veoma surovo i nepravedno; običaj mu je da objesi svakog onog koji ne može da plati harač pa zato danas vješaju i ovog momka.” - bi joj odgovoreno.

Ova dobra i milostiva žena ih ponovo upita:
- ”A koliki je iznos glavarine koju on treba da plati?”
- “Tri stotine dirhama” - odgovoriše.

- "Sada kada te je Bog spasio od one lomače i kamenovanja, učini i ti nešto pa izbavi tog unesrećenog momka" - reče ona sama sebi, pa istupi naprijed i povika:
- ”Ako ja platim njegov dug, hoćete li ga osloboditi?”
- “Hoćemo” – odgovoriše.

Ona onda dade svojih tri stotine dirhema, i mladić bi pušten na slobodu.
Kada vidje svu tu dobrotu i plemenitost, mladić krenu prema njoj da iskaže svoju zahvalnost, ali kad mu iznenada pogled pade na njeno prelijepo lice, pomuti mu se pamet u glavi i duboko u srcu poče osjećati ljubav prema njoj. On se poče malo kolebati i hrvati sa svojim duševnim porivima, ali kada vidje da nema koristi, kaza joj šta želi od nje.
- “ Tako ti iskazuješ svoju zahvalnost? I to mi je nagrada za ono što sam ti učinila?! Idi za svojim poslom i izbriši iz glave tu nezrelu misao i taj neumjesni poriv!” - reče mu ona, otresito.

I on, koji je bio inače loše naravi, shvati da je neće pridobiti sebi, pa se poče domišljati kako da joj se osveti, iako se pred njom postavi tako kao da su njene riječi uticale na njega i da se pokajao.
Tu u blizini nalazila se jedna morska luka u koju je bila uplovila jedna velika lađa puna raznovrsne trgovačke robe. Momku pade na pamet jedna prljava zamisao pa priđe jednom od trgovaca i reče:
- ”Imam jednu robinju, lijepu ali neposlušnu, i nema joj mahane doli ta neposlušnosti. Pomamila se i postala vrlo drska! Puno sam se trudio da iz nje istjeram tu njenu lošu narav, ali nisam uspio. I evo sada sam došao da je prodam".

Koliko god je jadna žena vikala i preklinjala:
- ”Nisam ja ničija sluškinja ja sam slobodna žena i imam muža!”, trgovac je nije slušao već je dao nekoliko dirhema onom mladom nečovjeku, a nju ščepao za ruku i odvukao na palubu lađe. Ubrzo zatim su podigli jedra i lađa je zaplovila.

Kada je ugledao kako je ona samo lijepa i brilijantna, trgovac se strasno zagledao u nju i približio joj se.
Uvdjevši u kako bezizlaznoj situaciji se našla, žena je povilkala:
- ”O ljudi ! Pomozite mi ! O muslimani ! Ja sam muslimanka ! Imam muža ! Slobodna sam! Tako mi Boga imam muža! I vi imate majke i sestre; zar bi vam bilo svejedno da neko ovako postupi sa vašom rođenom majkom ili sestrom! Tako vam Boga spasite me ovog napasnika! Žena sam, unesrećena, prognana i protjerana, znajte da nije samo danas dan; ima i Sudnji dan! O moj Bože...”

Njeno tužno jadikovanje i zapomaganje, dovelo je do toga da su svi putnici na brodu, a svi su bili trgovci, stali na njenu stranu da je odbrane.
Ali, njena ljepota je bila tako izrazita da bi svako onaj ko bi je samo jedanput ugledao u isti mah bi se u nju i zaljubio, i žarko bi poželio da bude njegova. To se desilo i trgovcima na brodu. Svi su se odjedanput bili zaljubili u nju, i svaki od njih je želio da bude baš njegova.
Vidjevši svu tu pohotu i strast u njihovim očima, ova mlada žena je shvatila šta smjeraju pa je procvilila Bogu:
- ”O Ti koji poznaješ tajne u srcima! O Ti koji sve možeš! U oba svijeta ja nemam nikog drugog do Tebe! Spasi me od ovih napasnika! Ili i stjeraj tu strast iz njihovih glava, ili mene izbavi iz kandži njihovih, ili daj da me smrt stigne, jer ja ne mogu grijeh da podnesem.”

I dok se tako ona molila Bogu, onesvjesti se.
Iznenada se more uzburka pa sjevnu munja s neba pa pogodi one trgovce na brodu i sve ih na mjestu spali i uništi.
Osta samo brod sa svojim tovarom, i onesvješćena mlada žena koja je ležala na njegovoj palubi.
Kada se osvijestila, ugledala je spaljene ljude pored sebe pa je nekoliko trenutaka stajala nepumično neznajući šta se zbilo, ali čim se malo uprisebila, uzela je jednu metlu i pomela palubu, a zatim obukla mušku odjeću kako bi bila na miru od muškaraca.
Blag vjetar je zapuhao i počeo polagano da tjera brod prema jednom lučkom gradu. Čim je stigao do obale, ljudi su se okupili oko njega da vide šta nosi, i odmah uvidjeli da na njegovoj palubi, sem jednog lijepog momka koji je sam sjedio u jednom njegovom ćošku s ogromnim tovarom trgovačke robe, nikog drugog nije bilo.

Ljudi su ga počelai zapitkivati:
- ”Odakle dolaziš sam sa ovako bogatim tovarom?”

On im je odgovorio:
- ”To ću reći samo vašem emiru i nikom drugom, zato ga dovedite ovamo.”

Ljudi su otišli do emira grada (gradonačelnika) i izvijestili ga da je neki lijepi mladić sam doplovi u luku s brodom punim skupocjene robe i kaže da će se predstaviti samo emiru grada i nikom drugomi.
Emira je ova vijest veoma iznenadila, pa se uputio prema luci da vidi ko je taj mladić i šta hoće.
Kada je došao na brod, žena je emiru ispričala cijelu priču, od početka do kraja - osim to da je žena - i na kraju dodala:
- “Svo ovo imanje, zajedno s brodom, ja prepuštam tebi i od tebe ne očekujem ništa zauzvrat osim jedno, a to je: da mi na obali mora sagradiš jednu bogomolju i da narediš da me niko ne uznemiruje, i da mi se niko ne približava, kako bih ja mogao stalno da budem nasamo s Bogom svojim i kako bih mogao stalno da mu se molim i da mu služim.”

Kad su emir i njegovi vojnici uočili kod njega svu ovu čast i vjernost Bogu, poklonili su mu se i upravo onako kako je i rekao, sagradili mu takvu jednu bogomolju da bi čovjek, kad bi je vidio, pomislio da je Ka’ba.
Ova mlada žena je onda otišla u bogomolju i u krajnjoj skromnosti nastavila da živi svoj bogoslužiteljski život.
Tako je prošlo nekoliko godina. Bi suđeno pa i emir umre. Dok je bio na samrtnoj postelji, pozvao je svoje vezire i vojskovođe i oporučio im:
- “Poslije moje smrti vaš zapovijednik će biti onaj mladi bogoslužitelj, jer će vas on dovesti do sreće, i na ovom i na onom svijetu, pokoravajte mu se i budite mu poslušni.”

Ovo je on izrekao i predao dušu Stvoritelju njenom.
Nekoliko dana nakon emirove smrti i žalosti za njim, vezir i oficiri su otišli u bogomolju do one mlade žene za koju su mislili da je muškarac pa joj prenijeli emirovu oporuku i prozvali je svojim zapovjednikom.
Žena je, naravno, odbila da to prihvati, ali pošto oni bijahu pod emirovim amanetom, reče im :
- “Prihvatam, ali pod jednim uvjetom.”
“Bilo kakav uvijet da postaviš mi ćemo ga ispuniti!” – rekoše.

- ”Hoču da mi pronađete jednu lijepu djevojku da mi bude supruga, jer odveć mi je dosta ove samoće!” – reče.

Državni činovnici će:
- ”Samo ti reci koju djevojku želiš i mi ćemo ti je dovesti.”
- ”Dovedite mi stotinu djevojaka zajedno sa njihovim majkma, i ja ću jednu da odaberem!” – reče.

Državni rukovodioci i uglednici su otišli odatle i još istog dana, s punim poletom i entuzijazmom, pronašli stotinu djevjaka pa ih zajedno s njihovim majkama poslali u bogomolju, a svaka djevojka je gajila nadu da će baš nju da odabere.
Kad su djevojke i njihove majke ušle u bogomolju, žena je pozatvarala vrata i onda skinula mušku odjeću i predstavljajući se rekla:
- ” Idite svojim muževima i recite im da ono u bogomolji nije muškarac već žena koja želi samo da bude ostavljena na miru i da služi Bogu.”

Djevojke i njihove majke su tu ostale bez riječi zbog nastale situacije pa onda s nevjericom i čuđenjem izašle van, a nju ostavile samu u bogomolji. Kad su se vratile kućama ispričale su muževima ono što su vidjele, i ko god bi čuo za ovaj događaj silno bi se začudio.
Državnici su se sastali i nakon vijećanja o nastaloj situaciji opet poslali jednu gospođu da ode do nje i da joj kaže: da pošto je bivši emir nju odredio za svog nasljednika, neka ona sada sama na svoje mjesto odredi nekog ko će nam biti emir. Ova bogougodna mlada žena je tako i učinila i onda se posvetila ibadetu.


************************************************************************************************************

U svijetu ovom, u kojem se muškarci ubijaju samo zbog kore hljeba jednoga, a kamoli zbog carske krune i vladanja, jedna obična žena se potpuno odrekla cijelog jednog carstva; svaka joj čast zbog ovakog poleta i junaštva!

************************************************************************************************************

Nakon malo vremena, svijetom se pročuo glas o ženi s velikim poletom i dovom uslišanom; slijepi od njenog toplog daha progledaju a paralizovani ozdrave i prohodaju. Svijetom se pričalo o njoj, a niko nije znao ko je zapravo ona i šta je sve u životu preživjela.

Kada se muž ove žene vratio s hadždža u svoj grad, našao je zapuštenu i upropaštenu kuću i ognjište u kojoj mu nije bilo supruge. Brata je našao slijepog i nepokretnog; bio je pao na milost i nemilost drugih. On nije toliko žalio za svojom kućom i imovinom, koliko je žalio za izgubljenom suprugom.

Kad je upitao brata šta mu je bilo sa ženom on mu je neljudski odgovorio:
- «Ona je počinila preljubu s nekim crnim robom pa je po presudi kadije i na osnovu svjedočenja četiri svjedoka, kamenovana. Da si ti zdravo, ona je nečasno umrla«. - Muž kome se u srcu bila skupila sva tuga za izgubljenom suprugom i razočarenje zbog sramote koja ga je snašla, osamio se u jedan ćošak i plakao.

Jednog dana, dok je onako zurio u svog slijepog i paralizovanog brata, koji nije mogao ničim da makne, sem jezikom, sažali se na njega pa mu reče:
- «Čuo sam da se pojavila neka žena, kojoj se prima dova i od koje su mnogi slijepi i nepokretni ozdravili, pa ako hočeš da te odvedem njoj, možda će da te izliječi«.
- «Šta čekaš? Požuri dok sam još živ.« - odgovori mu brat.

I tako on pope svog brata na magarca i obojica krenuše na put.
Bi suđeno da u putu naiđu na istog onog beduina iz pustinje kod kojeg je bila i njegova žena pa ih on obojicu pozva da kod njega konače.
I dok su naveče onako svi zajedno sjedili i častili se, beduin ih je priupitao, kamo su nakastili.

Muž odgovori:
- «Čuo sam da nedaleko odavde živi neka pobožna i dobra žena, kojoj se dove uslišavaju. Ovaj mi je brat slijep i nepokretan pa sam ga poveo, ne bi li uz pomoć njene dove ozdravio.«

- »Nedavno je ovdje bila jedna pametna i razumna žena, koju je moj crni rob oklevetao i istukao i eno ga sad i on slijep i nepokretan, povešću ga s vama, možda će ga ona svojom dovom izliječiti.« - reče beduin.

I tako su svi zajedno krenuli na put. U putu su naišli na ono selo u kojem su onog mladog nečovjeka htjeli da objese; i on je bio slijep i nepokretan.
Kada je njegova majka saznala da oni idu kod one pobožne žene, kroz plač ih je zamolila da i ona sa svojim sinom pođe s njima.
Konačno su svi zajedno krenuli na put i sutradan, u ranu zoru, stigli do bogomolje u kojoj je živjela ona pobožna žena.
U svitanje, kada je ova bogougodna žena izašla van i izdaleka začuđeno ugledala svoga muža, odmah je Bogu učinila sedždu zahvalnosti, ali je i gorko zaplakala brinući se: s kakvim obrazom da izađem pred svoga muža i šta da mu kažem?

U međuvremenu, pogled joj pade i na drugu stranu pa ugleda ona tri nečovjeka, svoja tri dušmana, slijepa i nepokretna, pa poče da uči dovu:
- «Bože! Osim njihovih slijepih očiju i skatih ruku i nogu, ja drugog svjedoka nemam! Pomozi mi da uz pomoć njih mom mužu dokažem svoju nevinost!«

Nakon ove dove ona lice prekri velom pa izađe pred goste i onda, obraćajući se svom mužu, upita:
- »Šta hočeš, i zašto dolaziš?«
- «Došao sam ti s nadom da će tvoja dova biti od pomoći ovom mom slijepom i nepokretnom bratu.« - reče ovaj muškarac božanske naravi, pokazujući na svog paralizovanog brata.
- »On je počinio neke grijehe, pa ako ih prizna, Bog će dati da ozdravi« - reče žena .

Muž se okrenu prem svom griješnom bratu pa ga posavjetova :
- «Sad kad si u tom jadnom stanju, priznaj svoje grijehe i izbavi se iz te muke koja te snašla, inače ćeš se doživotno tako patiti.«

Ojađeni brat će mu na to:
- «Kad bih ostao i sto godina u ovakvom stanju, bolje mi je nego da priznam svoj grijeh.«

Ali brat nastavi da ga nagovara da prizna svoje grijehe, i on ipak popusti i ispriča sve onako kako je i bilo, i na kraju, izvinjavajući se bratu reče:
- "il' me ubij, il' mi oprosti".

A u sebi je pomišljao:
- bratova žena je ionako kamenovana i nje više nema, a bratovo srce ću, već nekako, pridobiti.

I kada je saslušala njegovo priznanje grijeha žena se pomoli za njega i on ubrzo ozdravi; u oči mu se povrati vid, a u ruke i noge, snaga i moć.
Nakon toga obrati se onom crnom slugi riječima:
- «I ti priznaj svoj grijeh!«

Crni sluga se malo nećkao, jer se bojao svog vlasnika beduina, ali kada ga je ovaj uvjerio da će mu oprostiti, i on je priznao svoj grijeh, rekavši:
ja sam zaklao tvoje dijete, i onda onako krvav nož stavio pod jastuk one jadne žene; ona je bila nevina. Zbog ovog grijeha klevete kojom sam je oklevetao, sad me je pogodila ova nesreća.

Vidjevši da on istinu govori, žena se pomolila i za njega pa je i on ozdravio.
I na kraju je i ona majka dovela svog sina nečovjeka pa je i on priznao svoj grijeh i rekao:
- « Iako me ona mlada žena junački i ljudski spasila vješala ja sam nju neljudski prodao trgovcu. - Tu je on od stida začepio i više nije ni pisnuo.

Žena se potom i za njega pomolila pa je i on ozdravio.
Nakon svega ovoga ona je istjerala sve iz sobe osim svog muža, i čim su njih dvoje ostali sami žena je skinula veo s lica. Ugledavši njeno lice čovjek je vrisnuo i pao na pod onesvješčen. Pošto se osvijestio žena ga je upitala:
- «Šta ti bi, zašto se onesvijesti?«
- «Imao sam ženu koja je bila ista ti, pa kad si skinula veo s lica pomislio sam da si ti ona. Bila je tako slična tebi kao jabuka kada se raspolovi« -odgovori on.

Žena se osmijehnu i reče:
- «Drago mi je da te mogu obradovati da ona tvoja žena nije bila nikakva griješnica niti bludnica, već žena koja se upravo nalazi pred tobom! Dakle, ja sam ta tvoja žena koja je uz Božiju volju preživjela kamenovanje, i sve ono što si čuo od onih tvojih saputnika, desilo se meni. Hvala Bogu što mi je dao da te ponovo vidim.

Muž je od sreće i radosti pao na sedždu u znak zahvalnosti Bogu na ovoj velikoj blagodati.
- "Sam moj Gospodar je taj koji me je uvalio u ovu nevolju, i On sam me je iz nje i izbavio"!!!

Žena je zatim pozvala sve muževe saputnike i ispričala im istinu o sebi. Svi su od stida pali na koljena tražeći od nje da im oprosti.
Ona je to i učinila, i tako su njih dvoje, do kraja života ostali u bogomolji da zajedno služe Bogu i da Mu zahvaljuju na velikom uspjehu i sreći, kojom su bili usrećeni.



KOME SRCE OSTANE UZ BOGA,
BOG GA NIKAD NE OSTAVI SAMOG.
[i]

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 4:28 pm

Bratska ljubav


Dva brata, jedan oženjen, a drugi neženja, obradjivali su zemlju zajedno i podjednako dijelili ljetinu medjusobom.
Brat neženja, razumevao je da njegov brat koji je imao porodicu ima više briga i izdataka, te bi s vremena na vrijeme prebacivao džakove sa pšenicom iz svoga ambara u njegov.
S druge strane, njegov brat je često brižno razmišljao o svome bratu neženji:
- " kako li se samo osjeća usamljeno? kada bi bar imao više novca, mogao bi sebi priuštiti neke lijepe stvari."

I tako bi on, bez bratovog znanja, prebacivao džakove sa pšenicom nazad u njegov ambar.
Godinu za godinom, broj džakova ostajao je podjednak, a ni jedan od braće nije mogao razumjeti zašto je to tako.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 4:32 pm

Zapitaj se


Došao neki pokvarenjak jednoj cestitoj zeni i poceo joj se udvarati, kako bi je naveo da ucini grijeh, a ona mu postavi nekoliko pitanja, koja su ga preodgojila i vratila Allahu.
Ona ga je pitala:
- "Kad bi došao melek smrti da ti uzme dušu, da li bi ti bilo drago da si ucinio taj grijeh"?
- "Ne" - odgovori on.

- "Kad bi te spustili u kabur i posadili da odgovaraš na pitanja meleka, bili ti bilo drago da si ucinio ovaj grijeh"?
- "Ne" -odgovori on.

- "Kad bi vidio kako se ljudima dijele knjige njihovih djela, a ti ne znaš da li ceš tvoju knjigu dobiti sa lijeve ili sa desne strane, bili ti bilo drago da si ucinio taj grijeh"?
"Ne bi"-odgovori on.

- "Kad bi se našao pred sirat cuprijom i ne znaš hoceš li uspjeti preci ili neceš, da li bi ti bilo drago da si ucinio taj grijeh"?
- "Ne" - odgovori on.

- "Kad bi preda te bio uspostavljen mizan i ti bio doveden pred njega, pa ne znaš koja ce strana pretegnuti, da li bi ti tad bilo drago da si ucinio taj grijeh"?
- "Ne" -odgovori on.

- "Kad bi došao pred Allaha da poloziš racun, bili ti tad bilo drago da si ucinio taj grijeh"?
- "Ne" -odgovori on.

Pokvarenjak malo razmisli, poblijedi, obli ga hladan znoj, a onda ucini teobu i vrati se Allahu.
Covjece, kada te šejtan dovede u slicnu situaciju da uciniš grijeh, postavi sebi ova pitanja, a zatim na njih odgovori, a onda posmatraj šta ce se desiti!

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 4:38 pm

Ružna ruža


U davna vremena živjela je prelijepa kćerka jednog velikog vladara. Došlo je vrijeme za njenu udaju, ali djevojci se ni­ko nije svidio, niti sinovi kraljeva, niti vezi­ra, niti bogatih trgovaca. Djevojka je sva­koga - odbijala.
U ovoj zemlji živio je je­dan zgodan, ali siromašan mladić koji je zaprosio djevojku. Naravno, i njega je od­bila.

Ovaj mladić ode u drugu zemlju da radi, te postane bogat. U svoju zemlju sevratio nakon mnogo godina. Kada se vra­tio, poželio je vidjeti djevojku koja ga je odbila. Raspitao se i saznao gdje živi, pa je otišao do njene kuće. Tada se otvoriše vrata, te izadje jedan ružan čovjek...

Kada je čovjek otišao, mladić po­kuca na vrata. Otvorila mu ih je nekadaš­nja, prelijepa djevojka. Mladić je htio saz­nati zašto se udala za tako ružnog čovje­ka. Djevojka ga odvede u prelijep ružič­njak iza kuće i reče:
- "Saznat ćeš odgovor. Sada ćeš naći najljepšu ružu u ovoj bašči i donijeti mi je. Ali pod jednim uvjetom: dok budeš išao naprijed, ne smiješ se vraćati - nazad".

Mladić krene. Tamam kad bi pomis­lio da je vidio najljepšu ružu, ugledao bi drugu. Pružio bi ruku prema njoj, ugledao bi Ijepšu. Tamam da ubere tu, ugledao bi - drugu. Tako dode do kraja bašče, a nat­rag nije smio! A na kraju bijaše uvehla i ružna ruža. Bez nade, ubere tu ružu i do­nese je djevojci.

Kada mu je u ruci vidjela ovu ružu, djevojka reče:
- "Sada si shvatio zašto sam izabrala ovog čovjeka".

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 4:50 pm

PROBUDILA SAM SE RANO


Probudila sam se rano, po običaju... iako mi je danas neradni dan. Moja mala kći Merima također se navikla rano ustajati.
Sjedila sam u svojoj radnoj sobi obuzeta knjigama i papirima.
- 'Mama, šta pišeš?'
- 'Pišem pismo Allahu.'

- 'Da li mi dopuštaš da ga pročitam, mama?'
- 'Ne, ljubavi moja, ovo je lično pismo koje ne želim da bilo ko čita.'

Merima je izašla tužna iz moje radne sobe, ali je stalno ponavljala to pitanje. Ja sam je redovno odbijala. Proteklo je tako nekoliko sedmica.
Pošla sam u njenu sobu, ali mi je prvi put djelovala zbunjeno...
Zbog čega je bila zbunjena?
- 'Merima, šta pišeš?'

Još više se zbunila... 'Ništa, mama' – odgovorila je, 'ovo su moji lični papiri.'

Šta je to napisala moja devetogodišnja kći i boji se da ja to vidim!!?
- 'Pišem pisma Allahu, kao i ti...' - odjednom je zastala, a potom me upitala: 'Da li će se sve obistiniti što pišemo, mama?'
- 'Naravno, kćeri moja, Allah uistinu sve zna...'

Nije mi dopustila da pročitam ono što je napisala. Izašla sam iz njene sobe te se uputila prema Rašidu da mu, po običaju, pročitam novine.
Čitala sam novine ali mi je misao bila s mojom djevojčicom. Rašid je primijetio moju rastresenost... pomislio je da je on razlog tome... pokušao me nagovoriti da angažujemo medicinsku sestru da se brine o njemu... kako bi mi olakšao.
Dragi Allahu, nisam željela da to pomisli... Zagrlila sam ga i poljubila u čelo koje se znojilo zbog mene i moje kćeri, Merime.
Objasnila sam mu šta je razlog moje brige i rastresenosti.
Merima je otišla u školu a kada se vratila zatekla je doktora u kući. Požurila je da vidi svoga nepokretnog oca. Sjela je do njega djetinji ga zadirkujući.

Doktor mi je objasnio da je Rašidovo stanje veoma kritično. Zanemarila sam činjenicu da je Merima još uvijek dijete i bez imalo obazrivosti kazala sam joj da je doktor rekao kako srce njenog dragog oca, koji je puno voli, polahko slabi i da neće živjeti duže od tri sedmice.

Merima se zaprepastila. Stalno je plakala govoreći:
- 'Zašto se sve ovo dešava babi, zašto???'
- 'Moli se za njegovo izlječenje, Merima! Moramo biti hrabre! Ne zaboravi na Allahovu milost i da je On, sve u stanju učiniti. Ti si babina mala i jedina kći.'

Merima je poslušala svoju majku, prikupila hrabrosti i rekla:
- 'Moj babo neće umrijeti!'

Merima je svako jutro ljubila svoga babu u obraz. Jednog dana ga je pogledala nježnim i umiljatim pogledom govoreći mu:
- 'Kako bih voljela da me jednog dana otpratiš do škole.'

Njenu veliku tugu pokušao je ublažiti riječima:
- 'Ako Allah da, doći će dan kada ću te otpratiti, draga moja Merima.' - On je bio potpuno svjestan da neće moći priuštit to zadovoljstvo svojoj kćerkici.

Merimu sam otpratila u školu. Kada sam se vratila kući radoznalost me tjerala da pročitam pisma koja je pisala Allahu.
Tražila sam ih u njenom stolu ali nisam ništa pronašla. Dugo, dugo sam ih tražila, ali bez rezultata. Gdje ih je ostavila?
Da li ih je pocijepala nakon što ih je napisala?
Možda su ovdje... Merima je puno voljela tu kutijicu. Tražila ju je od mene dok je nisam ispraznila i dala joj...

Allahu dragi, u kutijici je mnogo pisama, i sva su pisana Allahu!
- "Gospodaru moj... Gospodaru moj... Neka krepa pas našeg komšije Seida, zato što me prepada..."!!!
- "Gospodaru moj, neka naša maca okoti puno malih mačića... da joj nadomjeste mačiće koji su joj pomrli..."!!!
- "Gospodaru moj, neka moj tečić bude uspješan u školi, zato što ga ja puno volim..."!!!
- "Gospodaru moj, učini da ruže u našoj kući brzo rastu kako bih svakog dana kidala po jednu ružu za moju učiteljicu..."!!!

Bilo je mnogo pisama. Između ostalog, pisala je:
- "Gospodaru moj, povećaj pamet našoj sluškinji zato što sekira moju majku..."

Allahu, sve molbe iz pisama su joj bile uslišane:
Uginuo je pas našeg komšije prije heftu dana, naša maca se okotila i ima puno mačića, Ahmed je uspješan u školi, ruže su porasle i Merima ih svakodnevno bere za svoju učiteljicu...
Allahu, zašto Merima ne moli za izlječenje svoga oca!?? Puno puta sam je poticala na to...
Iz misli me prenu zvuk telefonskog zvona. Sluškinja se javila i pozvala me:
- 'Gospođo, učiteljica.'

- "Učiteljica! Šta se desilo sa Merimom? Da li je nešto uradila? - Obavijestila me da je Merima pala sa četvrtog sprata kada je išla u stan svoje učiteljice, koja je toga dana bila odsutna, kako bi joj dala ružu. Nagela se na balkon... ruža je pala... pala je i Merima...

Udarac je bio izuzetno snažan. Nismo ga mogli podnijeti ni ja ni Rašid. Od siline tuge njemu se ukočio jezik i od tada on više ne može govoriti.
- Zašto je umrla Merima? Ne mogu odagnati misli na smrt svoje voljene kćerkice... Svaki dan sam išla do njene škole, kao da je pratim. Sve sam radila što je moja curica voljela. Svaki kutak u kući podsjećao me na nju. Sjećam se njenog smijeha koji je našu kuću ispunjao životom...

Prošle su godine od njene smrti, a kao da se to juče desilo. U petak ujutru došla mi je sluškinja, sva uplašena.
Rekla mi je kako je čula nekakve zvuke iz Merimine sobe. Allahu, da li je moguće da se Merima vratila??? Ovo je ludilo!!!

Ti samo maštaš... Noga nije kročila u tu sobu otkako je umrla Merima.
Rašid je bio uporan da trebam ući i vidjeti šta se čulo. Stavila sam ključ u vrata. Moje srce je snažno lupalo...
Otvorila sam vrata i, nisam se mogla kontrolisati. Sjela sam i plakala, plakala... Bacila sam se na njen krevet, a on se klimao...
Ah, sjetila sam se, stalno mi je govorila da se klima i da škripi kada se pokreće. Zaboravila sam pozvati stolara da ga popravi. Ali, sada nema koristi...
Šta je uzrokovalo zvuk??? Da, to je zbog pada levhe na kojoj je bila napisana Ajetu'l-Kursijja koja je bila okačena da bi je Merima svakodnevno čitala dok je nije naučila napamet. Kada sam podigla levhu kako bih je ponovno postavila na zid pronašla sam papirić koji je Merima okačila na poleđini.

Allahu, to je jedno od njenih pisama... Šta je bilo napisano u tom pismu!??
Zašto ga je Merima stavila iza Ajetu'l-Kursijje??? To je bilo jedno od pisama koje je Merima pisala Allahu...
Bilo je napisano:
- "Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi"!

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 5:10 pm

"Tvoja majka"


- "Ko najvise zasluzuje moju ljubav i paznju?" - upita covjek Poslanika s.a.w.s.
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori: - "Tvoja majka."

Covjek upita:
- "A ko onda?"

Poslanik s.a.w.s. mu ponovo odgovori:
- "Tvoja majka."

Covjek upita:
- "A potom?"

Poslanik s.a.w.s. je insistirao:
- "Tvoja majka"!!!

A covjek upita:
- "Ko zatim?"

Poslanik s.a.w.s. odgovori:
- "Tvoj otac". (Buharija i Muslim)...



Ovaj hadis ne govori da je majka tri puta vrijednija od oca, nego je to Poslanik s.a.w.s. rekao tri puta kako bismo mi razumjeli da je majka na visokom mjestu i da ona zasluzuje tvoju ljubav i paznju vise nego iko drugi. Trebamo obradovati nase majke paznjom, poklonima i posjetama a i otac je isto toliko vazan!





_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Wed Jan 13, 2010 5:51 pm





Prva ruža: Zapamti da tvoj Gospodar oprašta onima koji Ga mole za oprost, prihvata pokajanje onih koji se kaju i prihvata one koji Mu se vraćaju.

Druga ruža: Budi milostiva prema slabijima i bit ćeš sretna. Daruj one kojima je potrebno i bit ćeš dobro. Ne zavidi, ne srdi se i bit ćeš zdrava.

Treća ruža: Budi optimista jer Allah je uz tebe, meleci se mole za tvoj oprost i čeka te Džennet.

Četvrta ruža: Obriši suze, misli dobro o tvom Gospodaru, i otjeraj brige sjećanjem na Allahovu milost kojom te je obasuo.

Peta ruža: Ne misli da je ovaj svijet perfektan. Nema nikoga na zemlji ko dobije sve što zeli ili ko nema nekih briga.

Šesta ruža: Budi kao visoko stablo s visokom ciljevima. Ako ga pogodiš kamenom, ono ispusti samo jedan plod.

Sedma ruža: Da li si ikada cula da tuga vraća on osto je izgubljeno ili da briga ispravlja greške? Pa zasto onda tugovati i brinuti?

Osma ruža: Ne nadaj se iskušenjima i nesreći, već se nadaj miru, sigurnosti, i dobrom zdravlju, pa će tako uz Allahovu dozvolu i biti.

Deveta ruža: Ugasi plamen mržnje u tvom srcu tako što ćes oprostiti onima koji su te bilo kada uvrijedili.

Deseta ruža: Gusul, abdest i organizacija su efikasni lijkovi za sve vrste nesreće i brige.










Prvi cvijet: budi kao pčela koja sliječe na lijepo i mirisno cviječe!

Drugi cvijet: ti nemaš vremena da bi pratila tuđe greške i nedostatke!

Treći cvijet: ako je Allah s tobom, pa koga se onda bojiš? A ako je Allah protiv tebe, pa od koga onda pomoć ocekuješ?

Četvrti cvijet: zavist je vatra koja jede zdravo tijelo, a ljubomora koja prelazi granice je vatra koju ništa ne može ugasiti!

Peti cvijet: ako se nisi pripremila za danas kako ceš biti spremna za sutra?

Šesti cvijet: mirno se povuci sa sijela od kojeg nemaš nikakve koristi!

Sedmi cvijet: neka tvoje ponašanje bude ljepse od najmirisnijeg cvijeta!

Osmi cvijet: budi dobra prema drugima - tako ćeš biti najsretnija na svijetu!

Deveti cvijet: ostavi stvorenja Stvoritelju, zavidnike ostavi smrti, a neprijatelja zaboravu!

Deseti cvijet: sladak okus harama poslije ce biti samo gorčina, žaljenje i kajanje!










Prva grana: Mnogo žena na svijetu je tražilo sreću na svakom mjestu i u svakom pravcu, ali nisu našle put ka vjeri u Allaha.

Druga grana: Samo Allah može podariti sreću; Nemoj je tražiti kod drugog, jer je nećeš naći.

Treća grana: Bogati misle da je sreća u imetku, vladari misle da je u vlasti, ali je sreća u pokornosti Allahu.

Četvrta grana: Jedan poznati čovjek je, kada je prihvatio islam, rekao: “Već četrdeset godina tražim za srećom, ali sam je našao samo u vjerovanju u Allaha.”

Peta grana: Časna žena je ona koja donosi dobro i koja je dobrodušna. Ona koristi drugima i pomaže im.

Šestra grana: Obrazovana, prosvijećena zena je ona koja čita otvorenu knjigu Univezuma; koja vidi redove Jedinosti i slova Moći.

Sedma grana: Kada žena uspostavi lijepu vezu sa Allahom, a zatim sa svojim suprugom i djecom, njena porodica će živjeti u sreći i blagostanju.

Osma grana: Ne vjerujemo zapadnoj civilizaciji, koja kaže da je usrećila ženu, kada i onako vidim da joj je tamo život u opasnosti.

Deveta grana: Najveći dokaz da je vjera ženi dala sva prava jesu primjeri čestite Mejreme i Asije – iskrene vjernice, Faraonove žene.

Deseta grana: Zašto se žena ne upuita zasto je Faranova žena odbila dvore i prestiž suprostavljajući se odredbama jednog čovjeka koji je bio tiranin? Zato sto je vjerovala u Allaha.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Thu Jan 14, 2010 3:54 pm

Sin rasipnik


Bio neki čovjek pa imao nekoliko sinova, koji su ga dobro slušali, osim jednog koj nije volio da radi a volio je da puno troši. Govorili su to njemu da to ne valja, al’ on nikako da se uhaviza.

Tako jedne prilike kad su kupili sijeno otac reče:
- "Ja ću sam na plast, a vi svi bacajte sijeno"!

Do pola plasta sinovi su bacali sijeno a otac je nogama gazio, kad je bilo od pola plasta oni su i dalje bacali a otac je nogama i vilama obarao sijeno na zemlju Dok će ti onaj sin što nije slušao:
- "Ama, babo, dokle ćemo vako, ako ti budeš vraćo sijeno nikad nećemo završiti; mi svi ne "meremo" nabacati kol’ko ti moreš zbaciti"!?

- "E tako je sine i u nas u kući, mi svi ne "meremo" nanijet kolko ti moreš raznijet, mi svi ne meremo zaraditi kolko ti moreš potrošiti"?, - reče mu babo, a sin vidje da više nema kud i obori glavu...

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Sun Feb 07, 2010 2:13 pm



Bilo jedno dijete koje se pripremalo da dode na Svijet.
Jednog dana ono upita Allaha:
- "Gospodaru, rekli su mi da ćeš me sjutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo"?
- "Od svih meleka izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi.
- Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se.
- Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan".


- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik"?
- "Melek će ti govoriti najljepše i najslađe riječi, koje ćeš moći čuti na Svijetu i pažljivo i sa ljubavlju će te naučiti da pričaš.

- "Dobro, Gospodaru, šta ću raditi kada poželim pričati s Tobom"?
- "Tvoj melek će te naučiti da mi se moliš, šireći svoje ruke".

- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me štititi"?
- "Tvoj će te melek stalno štititi, pa bilo to i po cijenu njegovog života".

- "Ali ja sarn veoma tužan što Te više neću moći vidjeti".
- "Tvoj će ti melek uvijek o meni pričati i naučit će te putevima koji vode do mene".

Tada u džennetu nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba da ide i postavi posljednje pitanje:
- "Gospodaru, ako sad trebam ići, molim Te reci mi kako se zove moj melek".
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga MAMA zvati".





_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 33

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Sponsored content


Sponsored content


Na vrh Go down

Stranica 3/3 Previous  1, 2, 3

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 :: ISLAM :: HIQAJE

 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu