Postovani Posetioci

Da bi ste pristupili potpunom pregledu naseg foruma,neophodna je registracija,zato vas molimo da se registrujete...

Poučne Islamske priče

 ::  :: 

Stranica 3/5 Previous  1, 2, 3, 4, 5  Next

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 10:50 am

Priča jednog pokajnika


Mjesec ramazan je osim što je poznat kao mjesec Kur'ana i sadake, isto tako je i mjesec tevbe tj. Pokajanja a posebno u njegovoj zadnjoj trećini.
Neka zato svima nama ova istinita ispovijest, ovog iskrenog pokajnika iz Saudijske Arabije, bude ibret i pouka, kako bi trebali da se stalno kajemo našem Stvoritelju, Allahu dž.š., prije nego nas On dovede u kušnju sa onim što je nama najmilije a to su naši evladi, naša draga djeca.

Ovaj pokajnik je živio je u Rijadu, glavnom gradu saudijske Arabje. Za Allaha dž.š skoro da nije ni znao.
Godinama u džamiju nije kročio, niti je Allahu dž.s., na sedždu pao. Uzvišeni Allah htio je da njegovo pokajanje bude pred njegovom malom kćerkom.

Evo šta on kazuje:

"Sijelio sam do pred samu zoru sa svojim drugovima u zlu zabavljajući se i igrajući, a svoju ženu ostavljajući da pati od samoće i bola i sam Allah dž.š., zna od šta svega još drugog. Moja iskrena žena je izgubila nadu u mene. Nije žalila truda da me savjetuje i upućuje, ali to je bilo bez koristi.
Jedne noći sam se vratio sa sijela. Bilo je oko tri sahata ujutro. Moja žena i kćerka su bile u dubokom snu. Ušao sam u susjednu sobu kako bih ostatak noći proveo uz video gledajući pokvarene filmove.
To je vrijeme kada Allah dž.š., silazi i govori:

- "Da li ima neko dovu da Mi uputi pa da mu je uslišam? Da li ima neko oprosta da traži pa da mu oprostim? Da li ima neko želju pa da mu je ispunim?"

Iznenada sobna vrata se otvoriše, kad ono, bila je to moja kćerkica, koja nije napunila još ni pet godina. Njen pogled bio je pun prezira.
Rekla mi je :
- "Babo! Sramota je to što ti gledaš! Zar se ne bojiš Allaha dž.š.?!" Ponovila je to tri puta, a zatim zatvorila vrata i otišla.


Bio sam zaprepašten. Ugasio sam video, zbunjen sjeo, a njene riječi su mi i dalje odzvanjale u mojim ušima.
- "Babo! Sramota je to što ti gledaš! Zar se ne bojiš Allaha dž.š.?!"

Ove njene riječi su doista bile ubojite za mene. Ustao sam potom za njom ali ona je već bila otišla u svoju postelju. Bio sam izbezumljen. Ne znam šta me je spopalo u to doba. Za nekoliko trenutaka trebalo je nastupiti vrijeme sabahskog ezana, koji će razbiti ovu zastrašujuću noćnu tišinu i pozvati ljude na sabah.

Uzeo sam abdest i otišao u džamiju. Nisam osjetio neku posebnu želju za namazom. Ono što me je zaokupljalo i zabrinjavalo bile su riječi moje male kćerkice. .
- "Babo! Sramota je to što ti gledaš! Zar se ne bojiš Allaha dž.š.?!"

Ikamet je proučen i imam je zanijetio sabah namaz. Proučio je nešto iz Kur'ana, pao je na sedždu, a i ja za njim. Nisam ni stavio čelo na zemlju, a ja sam se tad kao nikad prije rasplakao, ni sam ne znajući zašto. Ovo je prvi put da padnem na sedždu Allahu dž.š., poslije sedam godina.


Od tog plača iz mene je izašao sav kufur, licemjerstvo i nevaljalština.Osjetio sam da je kroz mene strujala jaka srž imana. Nakon namaza ostao sam malo duže u džamiji. Potom, sam se vratio kući a oka nisam ni sklopio prije nego što sam otišao na posao. Kada sam ušao kod kolege, on se jako iznenadio što me ovako rano vidi, jer sam zbog provoda do kasno u noć uobičajio dolaziti uvjek kasno na posao. Kada me je upitao za razlog, rekao sam mu šta mi se sinoć desilo.

On mi je rekao :
- "Zahvali Allahu dž.š., sto ti je podario ovu malu kćerku koja te je iz gafleta probudila a smrt te nije zadesila dok si u ovakvom stanju bio."

Kada je nastupilo vrijeme podne-namaza bio sam jako umoran, jer već dugo nisam spavao. Zamolio sam kolegu da preuzme moj posao i vratio sam se kući da se malo odmorim.

Silno sam želio da vidim svoju malu kćerkicu, koja je bila sebep moje upute i mog povratka Allahu dž.š. Ušao sam u kuću. Moja žena je jako plakala. Upitao sam je šta je bilo, a njen odgovor je odjeknuo poput groma:
- "Tvoja kćerka je umrla!!!"

Od silnog šoka nisam se mogao kontrolisati. Počeo sam i ja plakati. Nakon što sam sesmirio, prisjetio sam se da je sve što se desilo iskušenje od Allaha dž.š., kako bi iskušao moj iman.
Zahvalio sam Allahu dž.š., na onome što me je zadesoli te podigao slušalicu i nazvao svog prijatelja i zamolio ga, da dodje da mi pomogne u ovim, za mene dosad najtežim trenutcima moga života. Moj prijatej se je odmah odazvao i brzo je došao.
Uzeo je moju kćerkicu, ogasulio je i opremio je onako kako sam najepše volio da je vidim dok je bila živa, a potom smo joj klanjali dženazu.

Na kraju smo, otišli na mezarje i moj prijatelj mi je tad rekao:
- "Ahbabu moj, doista ne priliči da je iko drugi spusti u mezar osim tebe."

Uzeo sam svoju nepržaljenu kćerkicu u naručje i nisam mogao da se suzdržim a da ne zaplačem. Potom sam je spustio u mezar i dugo sam bdio nad njenim tjelom a u glavi su mi odzvanjale njene poslednje riječi, upućene meni u gluho doba noći:
- "Babo! Sramota je to što ti gledaš! Zar se ne bojiš Allaha dž.š.?!"

Tada sam sebi rekao, ja nisam ukopao svoju kćerku, nego sam ukopao NUR-SVJETLOST, koja mi je osvijetlio put u mom daljem životu. Molim dragog Allaha dž.š., da moju neprežaljenu kćerku učini mojom zaštitom od Vatre na onome svijetu i da nagradi moju strpljivu ženu najboljom nagradom, što je saburila sa mnom sve dok se nisam iskreno pokajao i povratio svome Gospodaru, Allahu dž.š.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 10:58 am

Tri starca


Jednom je jedna žena zalivala svoj vrt, kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom.
Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:
- "Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite što god. "

Starci su je upitali:
"Je li Vaš muž kući?"

- "Ne ", odgovorila je, "nije".

- "Onda moramo otići" - rekli su.

Uveče kada joj se muž vratio, žena mu ispriča što se dogodilo.
- "Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra", rekao je muž, i žena je otišla da pozove starce na večeru.

- "Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv." - Rekli su joj starci.

- "Zašto ne ?" - Upitala je iznenađena žena.

Jedan od staraca pokaza na jednog i reče:
- "Njegovo ime je Bogastvo."

Potom pokaza na drugoga i reče:
- "Ovomu je ime Uspjeh." ... " Meni je ime Ljubav."
- "Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."


Žena se je vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presretan reče:
- "Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!" - ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom:
- " Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?"

Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
- "Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju !"

Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi:
- "Pođi i zamoli Ljubav neka bude naš gost."

Žena je pošla i upitala:
"Ko je od vas Ljubav ? Molim neka dođe i bude naš dragi gost."

Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću. Druga 2 starca su krenula za njom.
Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav ?

Starci su u jedan glas odgovorili:
- "Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga 2 bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god Ona ide, nas 2 je slijedimo !"

Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 8:57 pm

KRALJ I POBOŽNI DJEČAK


Sjedio kralj na svom prijestolju kao paun, a iskre su frcale iz njegovih očiju.
Vojnici su pred njim drhtali od straha, jer je imao srce tvrdo kao kamen, još tvrđe i okrutnije.
Kralj je klimnuo glavom, kao znak odobrenja da mađioničar može stupiti pred njim. Uđe mađioničar, te ponizno i pokorno, pognute glave, stade pred kralja i reče:
- ''Zahvaljujem svome gospodaru što mi je dopustio da se pojavim pred njim.
Gospodaru, došao sam vam reči da sam ostario i da me snaga napustila, te se bojim da će, kad umrem, i moja magija umrijeti sa mnom.
Zapovjedite, gospodaru, da se pronađe bistar dječak koga bih naučio vještini magije!''


Kralj reče:
- ''Hvala tebi, mađioničaru! Sav svoj život utrošio si služeći me! Bio si odan i iskren, s toga ću izvršiti tvoju želju!''

Kralj je izdao zapovjed da se isuni mađioničareva želja.
Izbor je pao na bistra dječaka, lijepa i produhovljena lica, na kome je stalno titrao osmijeh, dječaka dobrodušnog i oštroumnog.
Mađioničar obuhvati dječaka ispitivačkim pogledom ne bi li na njemu pronašao još koju vidljivu crtu karaktera pa popričao s njim i odma zaključi da je taj dječak neprocjenjivo blago.
Potom reče:
- ''Dobro su odabrali, vidim da si pametan, staložen i bistar! Nadam se da se ne varam!''

Počeo je dječak tako dolaziti mađioničaru svakoga dana da od njega nauči osnove magije, ali ne baš rado.
Nije želio takvo znanje, ali šta će?! To je naredba neumoljivog i silnog kralja i ne može se tome suprotstaviti!
Jednom ga na putu k međioničaru neko stidljivo oslovi.
Bio je to monah koji je živio u svom samostanu, a htio je dječaka upoznati s istinom i vjerom u Allaha.

Dječak je pristao na susret s monahom i otvorio je svoje srce njegovim dobronamjernim savjetima i učenju. Bilo mu je ugodno slušati širinu uma i ljepotu riječi tog pobožnog čovjeka.
I tako je dječak svaki dan navraćo u tu stanicu dobra da uči mudrost, kako bi od toga mogao izvući ono što je dobro za ovaj svijet i uštedjeti nešto od toga za onaj svijet i za sve ljude. O tome ništa nije pričao mađioničaru, kako ga ne bi snašla nevolja. I sam monah mu je savjetovao da o tome, ništa nikom ne govori, dok Allah ne zapovijedi nešto drugo. I dobro je učinio!

S vremenom je dječaku bilo sve čudnije. Pa dokle će ostati u strahu od dvora, mađioničara i nepravde?! Kako da napusti mađioničara zauvijek?
Onda jednoga dana ugleda mnoštvo ljudi kojima je nešto preprečilo put. Šta se to tamo događa? Približio se i ugledao zastrašujuću životinju koja je ljudima zatvorila put. Svi su bili uplašeni.
Dječak je podigao sa zemlje mali kamen, te rekao:
- '' Bože, ako je Tebi draže ono što čini monah od onoga što čini mađioničar, ubij ovu životinju''

Potom je bacio kamen prema životinji, pogodio je i ona je pala mrtva na zemlju. Ljudi se začudiše tome što je učinio i počeše se sakupljati oko njega. Dječak pobježe monahu da mu ispripovjeda šta se dogodilo. Bio je jako uzbuđen; srce kao da će mu gotovo iskočiti iz grudi.

Monah je smirivao dječaka te mu reče:
- ''Sine, ti si danas bolji od mene! Sve sam čuo šta si napravio! Znaj da je Allah s tobom! Vjernik je uvjek u kušnji. Možda će ti se dogoditi kojekakve nevolje, ali budi čvrsta srca i strpljiv, nemoj upozoravati na mene! Molim Allaha da ti u svemu pomogne!''

Dječak je postajao sve više bogobojazan i ljudi su ga sve više cijenili. Sada je već mogao, uz Allahovu pomoć, ozdraviti slijepce od rođenja, gubavce i druge bolesnike. O tome je čuo jedan od kraljevih bliskih suradnika i savjetnika, koji je uvijek pravio kralju društvo. Kupio je puno skupocjenih darova i otišao dječaku.
Rekao mu je:
- ''Kao što vidiš, ja sam slijep! Ako me izliječiš, sve te lijepe stvari su tvoje!''

Dječak odgovori:
- ''Ja sam kao i svi vi, ne mogu nikoga izliječiti. Onaj ko vas i mene može izliječiti je Allah, dž.š. Ako vjeruješ u Allaha, slava Mu, ja ću moliti da te izlijeći!''

Kada je to učinio, kraljev je savjetnik bio presretan što ga je Allah, dž.š., izliječio ali tek nakon što se izjasnio da je Allah Jedan Jedini i da on o tome svjedoči. Kad je bio izliječen, pao je ničice iz zahvalnosti Allahu.
Drugog dana, taj čovjek je došao kralju i sjeo kraj njega na uobičajni način, a kralj se začudi vidjevši da ovaj nije više slijep.
Kralj upita:
- ''Ko ti je vratio vid?''

A pobožni čovjek odgovori:
- ''Allah, moj Svevišnji gospodar, vratio mi je vid!''

Razbjesni se kralj i zagrmi:
- ''Zar ti imaš Gospodara, osim mene? Reci mi ko te uvjerio u to da postoji Svevišnji, osim mene?

Bio je ustrajan, sve dok pobožni nije priznao da je to učinio dječak. Kralj je naredio da dovedu dječaka.
Kad su ga doveli, zapitao ga je:
- ''Sine, zar je tvoja magija postala toliko jaka da može izliječiti slijepce, gubavce i činiti druge neobične stvari?''

Dječak je odgovorio:
- ''Ja ne liječim nikoga, i magija nema nikakvog utjecaja na liječenje! Nema nikoga osim Allaha, ko liječi ljude od njihove bolesti!''

Kralj je povikao:
- ''Naučiti ću te da budeš pristojan sa svojim gospodarom! Ja sam tvoj Svevišnji i nema drugog Svevišnjeg! Zato mi moraš pokazati ko ti je otvorio mozak i učinio te da tako govoriš!''

Zatražio je da muče dječaka, sve dok on nije priznao da je to bio monah. Kralj se pribojava da će ljudi obožavati drugoga, a ne njega, a to znači buđenje svih, a time i gubljenje kraljevstva. Stoga je izdao naredbu da hitno dovedu monaha.
Kad monaha dovedoše, kralj ga obasu prijetnjama, te reče:
- ''Ti si, dakle, glava smutnje?! Zar hočeš da ljudi postanu prema meni neposlušni? Zar tvrdiš da imaju gospodara osim mene? Odbaci tu ideju! U protivnom, čeka te smrt!''

Monah odbaci prijetnje i reče:
- ''Moj Gospodar je Allah, a ti me ne možeš svojim nasiljem i prijetnjama prisiliti da odbacim svoje vjerovanje! Radi što ti je volja!''

Nije prošlo ni nekoliko minuta, a kralj je zatražio da mu donesu pilu, kako bi njom raspolovio monahovu glavu.
No, monah je čvrsto ustrajao u svojoj vjeri, odbacujući prijetnje.
Kralj je naredio da mu se otpili glava, što je i učinjeno.

Potom se kralj obratio svome savjetniku, riječima:
- ''S tobom sam proveo dugo vremena i ti si mi prijatelj. Savjetujem ti da odbaciš svoju vjeru pa da ostanemo i dalje prijatelji!''

Čovjek je to odbio. I s njim je učinjeno isto što i s hodžom. Kralj je naredio da dovedu dječaka.
Obratio mu se umiljato:
- ''Odbaci, dječače, svoju vjeru. Nemoj se žrtvovati u cvijetu svoje mladosti; vrati se na vjeru svojih očeva i djedova!''

Dječak se nije pokolebao i ostao je čvrst u svojoj pravoj vjeri, usprkos tome što je znao šta se dogodilo monahu i kraljevom prijatelju.
Obratio se kralju riječima:
- ''Vjerujem u Allaha, kao Gospodara, i nemam Gospodara osim Njega! Radite sa mnom šta god hoćete!

Kralj je naredio grupi svojih podanika da odvedu dječaka do visokog brda i da mu tamo zaprijete i upozore ga, da će ga, ukoliko ne odbaci svoju vjeru, baciti u provaliju, kako bi bio primjer drugima koji su mu slični.

Na vrhu brda, dječak je zamolio svoga Stvoritelja:
- ''Bože, kazni ih za njihova nedjela!''

Odjednom se brdo zatreslo i i kraljevi poslušnici pali su u provaliju, a dječak se vrati čvrstim koracima, uzdignute glave.
Kad ga je nepravdeni kralj opazio, iznenadio se i zbunio.
Uzviknuo je:
- "Čudne se stvari s tobom događaju! Gdje su ljudi koje sam poslao s tobom?''

Dječak odgovori:
- ''Allah me oslobodio njih. Zatreslo se brdo i pali su u provaliju. Tako nisu mogli izvršiti zločin koji ste im naredili!''

Razbjesni se kralj i zapovjedio svojim vojnicima da odvedu dječaka čamcem do sredine mora i tamo ga bace, kako bi ga valovi progutali.
Dječak je, usred uzburkanog mora, zamolio Allaha za pomoć i On je uslišio dječakov poziv.
Kraljevi poslušnici su se svi utopili, a dječak se vratio čvrste vjere i siguran u Božiju pomoć.
Koliko je sladak bio njegov odgovor kralju:
- ''Allah me oslobodio od vaših vojnika i postali su hrana ribama!''

Kralj je skoro pukao od bijesa, kad mu je dječak, s punom vjerom u Allaha, rekao:
- ''Kralju, vi me ne možete ubiti, sve dok vam ne kažem šta trebate učiniti da bi ste to uspijeli.''

Kralj zavikne bez oklijevanja:
- ''Učinit ću što kažeš!''

Dječak iz svega glasa reče:
- ''Sakupite ljude na jednoj čistini i zavežite me za palmino stablo! Potom uzmite strijelicu iz mog tabolca i stavite je u luk, te kažite: 'U ime Allaha, dječakova Gospodara!!!' Zatim, napnite luk i odapnite strijelicu prema meni. Ako tako učinite, uspjet ćete u namjeri da me ubijete!''

Kralj je rekao:
- ''Pristajem!''

Sakupio je ljude na trg i zavezao dječaka za palmino drvo.
Uzeo je strijelu i stavio u luk, te rekao:
- ''U ime Allaha, dječakova Gospodara!''

Napeo je luk i usmjerio strijelu prema dječaku. Strijela je pogodila slijepočnicu pobožnog dječaka i usmrtila ga. Umro je kao šehid.
Posljedne riječi bile su mu:
- ''Nema boga, osim Allaha!''

Ljudi su se na svoje oči uvjerili u dječakovu iskrenost i svi su izgovorili najslađu riječ koju jezik može izgovoriti:
- ''Vjerujemo u Allaha, dječakova Gospodara!''

Teška nevolja zadesila je kralja!!!
Desilo se ono čega se najviše bojao. Sav narod postao je pobožan. Ni vojnici, ni dvorjani nisu mogli pronaći odgovarajuće riješenje kako da odvrate ljude od istine. Nisu uspjeli naći način da ih prevare pa da odbace svoju vjeru u dječakova Gospodara.
Kralj nije znao šta da čini.
Neki od njegovih prijatelja su mu rekli:
- ''Vidiš, ono čega si se najviše bojao, dogodilo se! Nisi bio dovoljno oprezan. Sav narod postao je pobožan. Naredi da se iskopaju veliki jarci u zemlji i da se napune drvima, te zapali vatru! Naredi svojim jojnicima neka svakoga, ko ne odbaci tu vjeru, bace u vatru!''

Kad su to učinili,dođe red na jednu ženu, koja je držala svoje novorođenče u naručju. Kad su je dovukli do vatre, smilovala se svom djetetu, a ono je progovorilo:
- ''Majko, budi strpljiva, ti si u pravu!''

Ali, od vatre su ih spasili meleki i nosili ih do Dženneta, koji je obećan strpljivima, Inšallah!

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 8:59 pm

Važnost namjere



Živjela dva brata od kojih je jedan bio pobožan, a drugi griješnik.
Ovaj pobožni je stalno želio da vidi Iblisa, pa mu se jedanput želja ostvari te mu se Iblis ukaza i reče mu:
- "Jadan bio, u šta utroši sav svoj život. Samo se patiš i umaraš s tim ibadetom umjesto da daš sebi oduška u uživanjima i strastima".

Pobožnjak reče:
- "Otići ću ja svom bratu pa se malo opustiti u njegovom društvu, predaću se neko vrijeme uživanjima, jelu i piću, a poslije toga ću učiniti tevbu i pokajati se".

Što se njegovog brata tiče, on se prenu iz svog jadnog griješničkog stanja, osjeti se odbačenim i bezvrijednim te pomisli:
- "Sav svoj život upropastih u griješenju, a moj brat uživa u pokornosti i ibadetu.

Tako on odluči da se pokaje i da bude Allahu pokoran, a njegov brat, pobožnjak, odluči da malo okusi tog griješničkog života.
Oni odlučno krenuše jedan drugom i Allahovom odredbom obojica umru, sudarivši se jedan s drugim!

Pobožnjak će na onom svijetu biti proživljen sa ružnim nijjetom, a griješnik sa lijepim nijjetom, a sve je opet u Allahovim rukama...

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 9:02 pm

Ahiretski uspjeh je važniji od dunjalučkog



Priča se da su u davna vremena mu'min - vjernik i kafir - nevjernik pošli da love rihu.
Kada god bi nevjernik bacio mrežu u vodu spomenuo bi neka svoja božanstva i svaki put bi izvukao mnogo ribe.
Vjernik je svaki put spominjao ime Allahovo, ali ne uhvati baš nijedne ribe.
Tek pred sami zalaz sunca uhvati se u njegovu rnrežu jedna jedina riba, ali se i ona nekako izmigolji iz mreže i otplovi u vodu.
Vjernik se vrati kući ne noseći baš ništa, a nevjernik se vrati noseći cijeli tovar ribe.

Melek, koji je bio zadužen da prati tog vjernika, se zbog njegovog slabog ulova prosto ožalostio, a kada se uzdigao na nebesa, Uzvišeni Allah mu pokaza mjesto u Džennetu koje je bilo pripremljeno za tog vjernika, pa Melek jako obradovan, reče:
- "Tako mi Allaha! Ništa tom čovjeku neće nauditi šta god da ga zadesi na dunjaluku kada ga ova divota u Džennetu očekuje"!

Onda je tom istom Meleku pokazano mjesto u Džehennemu koje je bilo određeno za onog nevjernika, pa kada je Melek to vidio on uzviknu:
- "Allaha mi! Ništa mu neće koristiti sve ono što stekne na dunjaluku kada poslije toga mora da bude bačen u ovu strahotu"!

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 9:05 pm

Allah je Jedini Vlasnik svega što postoji


Priča se da je Isa a.s. jednoga dana putovao sa svojim drugovima i kad je dan prilično poodmakao a oni naišli kroz neki voćnjak, njegovi drugovi počeše da mu se žale na glad.
Allah dž. š. objavi Isau da im dozvoli da se prehrane od tog voća i Isa im dozvoli, pa se oni rastrkaše po voćnjaku jedući i berući šta je ko htio.
Dok su oni tako jeli naiđe vlasnik tog voćnjaka koji zavika:
«Ko vam je dozvolio da to jedete! Ovo je moja zemlja i moj voćnjak. Ovo sam naslijedio od svojih djedova!»

Onda Isa zamoli Allaha da proživi sve ljude koji su bili vlasnici te zemlje od vremena Adema a.s. pa do toga dana.
Uzvišeni Allah mu usliša molbu pa odjednom kod svakog stabla i voćke pojavi se mnoštvo ljudi i žena koji su vikali:
«Ovo je naša zemlja i mi smo je naslijedili od naših očeva i djedova!»

Čovjek koji bijaše tadašnji vlasnik voćnjaka pobježe od te silne rulje, a kasnije kada je saznao da je ono bio Isa a.s. sa svojim drugovima, on ode kod njih i reče mu:
«O Allahov poslaniče! Oprosti mi na mome nastupu i ponašanju jer nisam znao da si to ti. Sav moj imetak i onaj voćnjak vam je halal i jedite koliko hoćete!

Isa a.s. mu reče:
«Jadan ne bio! Svi oni koje si vidio su nasljeđivali ovu zemlju od svojih predaka i na njoj život proveli da bi zatim napustili ovaj svijet.
Tako ćeš isto i ti otići za njima i sve ostaviti.
Na dunjaluku niko od ljudi nije stvarni vlasnik ni imetka niti zemlje!»

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 9:11 pm

Ograda


Jedan djecak imao je losu narav.
Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavsi mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu.
Prvi dan djecak je zabio 37 eksera, ali broj zabijenih eksera se postepeno smanjivao.
Djecak je shvatio da je lakse kontrolirati narav nego zakucavati eksere u ogradu.

Napokon je dosao dan kada se djecak nije ni jednom razljutio.
Kada se pohvalio ocu , on mu je rekao da svakog dana kad uspije da se suzdrzi izvadi po jedan ekser iz ograde.
Dani su prolazili i djecak je mogao reci ocu da je izvadio sve eksere.
Otac ga tad uze za ruku i odvede do ograde.
Onda mu rece:
- „Dobro si ucinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda nikada nece biti ista.
Kada u ljutnji kazes rijeci, one ostavljaju oziljak bas kao i ove rupe u ogradi. Mozes zabosti noz u covjeka i izvuci ga.
Koliko god puta nakon toga kazes da ti je zao, rane ipak ostaju. Rana koju nanose rijeci isto je tako bolna kao i fizicka.
Prijatelji su blago. Oni ce te razveseliti, saslusati, ohrabriti i podrzati u uspjehu, uvijek su tu da ti otvore srce.
Pokazi svojim prijateljima da ti je stalo do njih.“

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 9:14 pm

Važnost namaza obavljenog u džematu


Ihnu Omer Kavariri, jedan od učitelja Buharije, Muslima i Ebu Davuda, priča:
- "Nikad me nije prošla jacija namaz a da je nisam klanjao u džematu, osim jedanput. Te noći mi je došao neki gost zbog kojeg sam se zadržao i zakasnio u džamiju na jaciju. Požurio sam od džamije do džamije i tako obišao cijelu Basru nebi li gdje zatekao džemat. Svagdje je džamija bila zatvorena i već je svak bio obavio namaz. Ja se vratih kući i pomislih:
"U hadisu se kaže: - Namaz u džematu je bolji od namaza pojedinca dvadeset sedam puta! - Ja ću toliko puta klanjati kako bih nadoknadio to što nisam klanjao u džematu."

Onda ja klanjah jaciju tačno dvadeset sedam puta, a zatim, umoran, legoh da spavam. Te noći sanjah kako neki silni ljudi jašu na konjima, a i ja jašem svoga konja i tako se utrkujemo. Međutim, koliko god da sam gonio svoga konja nikoga od tih ljudi nisam mogao sustići.

Jedan od tih jahača se okrenu pa mi reče:
- Nemoj džaba da umaraš svoga konja, jer ti nas ionako nikada ne možeš stići!
- Zašto to? - upitah ja.

On reče:
- Zato što smo svi mi klanjali jaciju u džematu, a ti si je klanjao sam!

Ja se onda probudih jako ožalošćen zbog toga što sam propustio tako važnu stvar kao što je klanjati namaz u džematu.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 9:23 pm

Mudri pastir


Jednoga dana je neki stranac, zadubljen u crne misli tumarao iznad sela. Susreo je pastira.
Pastir, dobar covjek bistra oka, osjeti strancevo ocajnicko raspoloženje i upita:
- Što te toliko muci, prijatelju?
- Neizmjerno sam usamljen. - rece covjek.

- I ja sam sam, ali nisam tužan. - odgovori pastir.
- Možda zato što je Bog s tobom... - promumlja covjek.

- Pogodio si. - ponosno rece stari pastir.
- Ja, naprotiv, nemam Boga, ne mogu vjerovati u njegovu ljubav. Kako Bog može voljeti ljude, svakoga pojedinog? Kako je moguce da mene voli?

- Vidiš li ono naše selo u dolini? - upita ga starac i nastavi ...
Vidiš svaku kucu, zar ne?
Vidiš li prozore svake kuce?
Onda nemoj ocajavati! Sunce je jedno, pa ipak obasja svaki prozor u gradu, i onaj najmanji skriveni prozor tijekom dana ono obasja.
Možda si ti ocajan zato što ti je prozor zatvoren?

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Fri Jan 08, 2010 11:50 pm

Tri trecine


Rekao je mudri Lukman svom sinu:
- ''O sinko moj, zaista se covjek sastoji od tri trecine.
Jedna trecina pripada Allahu s.w.t. druga covjeku, a treca crvima.
Trecina koja pripada Allahu s.w.t. jeste tvoja dusa, trecina koja pripada tebi jesu tvoja djela, a trecina koja pripada crvima jeste tvoje tijelo."

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Sat Jan 09, 2010 12:00 am

U mrezi ribara, suza zene i osmjeh djeteta


Zalogaji siromastva koje covjek otkida od zivota, samcu su svakako sladji od zalogaja bogatstva koji um hrane osjecajem neovisnosti o Stvoritelju. Zato su zahidi znali reci: “Faqri fahri” – “Moje siromastvo je moj ponos.”

No, kada covjek nije samac, kada krov njegove odgovornosti pokriva nekoliko gladnih usta, tada su zalogaji siromastva gorki.

Ovu pricu predajem covjeku po imenu Ebu Nasr Es-Sajjad.
Plava riznica rizka danima bjese zatvorena za Sajjadovu mrezu. Kako mu nadimak (Sajjad) veli, Ebu Nasr bjese ribar.
Porodica gladovase, a more nikako da se otvori darezljivoscu njegovoj mrezi.
Smorenog pokusajima, razocarenje ga dovede na vrata dzamije jedne. Vidjevsi ga u suzama, tamosnji imam ga upita za razlog.
Kada cu o cemu se radi, povede Sajjada obali mora, te ga ovako savjetova:
- “Istinski se na Allaha osloni, reci bismillah, i zabaci mrezu, Allah ne ostavlja bez podrske onog ko se samo na Njega osloni.”

Imam ode za svojim poslom, a nedugo po odlasku njegovom, Gospodar svih riznica, mrezu Sajjadovu pocasti golemom ribom.
Sajjad svjestan snage tevekkula, okrenu se trznici, te ribu prodade i kupi obrok svojoj porodici.
Mozda predpostavljas da je ovdje prici kraj. Varas se prijatelju moj...

Tek sto se zaputio svojoj gladnoj porodici, Sajjad susrete zenu sa djetetom, u halu u kom i sam do malocas bjese.
Pogled djeteta bjese prikovan za saku hrane koju bjese kupio svojoj porodici. Sajjad stade vagati:
- “Gospodaru moj, ova zena ili moja porodica?” - Pa sebi veli:
“Dat cu njoj, i osloniti se na Allaha pa kako bude. Moja porodica ima mene, a ona i njeno dijete nemaju nikog.”

Zena zaplaka iskrenom zahvalnoscu, a osmjeh procvjeta na licu djeteta. Sajjad se povrati svojoj kuci, a gladi niotkuda lijeka.
Nije dugo proslo, kad tugu gladovanja prekide kucanje na vratima. Bjese to sin imucnog covjeka, koji nakon sto prepozna Sajjada veli:
- “Moj otac je preselio, i ostavio je oporuku da nesto od njegovog imetka udijelim tebi.”

Slova nijesu dovoljno cvrsta da odrze tezinu radosti i zahvalnosti Allahu koju Sajjad tada osjecase. Sa tim imetkom kojeg dobi, poceo je trgovati. Korak po korak, zaimao je.
Sam za sebe veli:
- “Zaimao sam toliko da sam nekada dijelio po hiljadu dirhema odjednom!”

Cak ni ovdje prici nije kraj. Sajjad usni san. Pripovijeda nam sljedece:
- “Usnih sebe kako stojim na Sudnjem danu. Na jedan tas vage stavise mene, a na drugi moja ruzna djela. Pretegose me.
Jedan melek upita drugog:
- zar nije imao dobrih djela?

Melek umjesto odgovora stavi na moj tas sve one hiljade dirhema koje podijelih. Bjehu to silna i krupna djela, ali ni malo ne otezase moj tas.
Melek opet upita:
- “Je li mu ostalo jos nesto od djela?”

Drugi odgovori:
- “Jeste, pregrst hrane koju je darivao zeni sa djetetom.”

Stavise taj pregrst na tas, a on bjese tezi od svih hiljada dirhema.
Vidjeh da su hiljade dirhema okrunjene oholoscu, zeljom da me zbog njih ljudi zovu darezljivim. Ali vidjeh da je onaj zalogaj hrane tezi, jer ga dadoh iskreno Allaha radi. I ako taj pregrst hrane gotovo da poravna vagu, ipak su ruzna djela bila teza. Stadoh groznicavo razmisljati, i nemogadoh se sjetiti nicega dobrog. Moj strah od Dzehennema ophrva me.

Melek opet upita:
- “Je li mu nesto preostalo?”

Drugi, na moje iznenadjenje rece:
- “Jeste.” Na tas stavise suze zene koju nahranih, i osmjeh djeteta koje usrecih. Suze i osmjeh, pretegose moja ruzna djela, i u tom me san napusti.”



San Sajjadov nas uci da ne zapostavljamo zrna dobra koja mozemo uciniti. Tezina djela nije u njegovoj velicini, vec u nasoj iskrenosti. Mozda jedna suza i jedan osmjeh i nama budu presudni, da nas miloscu Plemenitog u Dzennet uvedu.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Sat Jan 09, 2010 12:29 am

Bolest ogovaranja


Prenosi se da je jedan covjek kada je cuo da je jedan drugi covjek govorio lose o njemu, kupio poklona i otisao kuci tom covjeku i rekao :
- "Ja sam cuo da ti meni cinis dobro pa sam ja evo dosao da ti se zhvalim na ovaj nacin" .

Covjek sav zabezeknut upita:
- "Kako mislis radim dobro ?"

- "Pa eto tako, cuo sam da me ogovaras a znas da je nas Poslanik a.s. rekao da ce Allah dz.s. onome ko bude ostecen na dunjaluku , dati pravo na ahiretu da ode onome ko mu je stetu cinio pa ce mu uzeti dio njegovih sevapa ili ce na njega prebaciti jedan dio svojih grijeha, u promjeru kolika je steta ucinjena ".

Zaista ovako kaze jedan hadis, pa zasto onda da tako olahko svoja dobra djela , za koja smo nekada veliki trud ulozili, dajemo drugima ili zasto da nosimo necije tudje grijehe. Zar nije bolje da ukrotimo svoj jezik i da pazimo sta govorimo. A zista je vrlo lahko uciniti ovaj grijeh.
Covjek cesto nije ni svjestan kada je u razgovoru u drustvu , nego kada dodje kuci, sjeti se svojih rijeci pa pomisli:
- SubhanAllah, sta ja danas rekoh.

Ali vec tada je kasno jer su to nasi vjerni pratioci, koji se ne odvajaju od nas, vec zabiljezili.
Ili covjek ima obicaj reci:
- Da mi Allah s.w.t. ne upise u grijeh, ali moram reci da taj brat ili ta sestra.....

"Kada sam (Poslanik a.s.) bio na miradzu , prosao sam pored jedne skupine ljudi koji su imali bakrene nokte i njima trgali svoja lica i grudi.
- Ko su ovi ljudi, upitao sam Dzibrila, a on mi odgovori:
- [i]To su oni koji su jeli ljudsko meso - ogovarali druge ".
[/i](Ebu Davud)

"Covjek odrezanog jezika, koji sijedi u uglu, gluh i nijem, bolji je od onoga koji ne moze da vlada svojim jezikom "- kaze jedna poslovica.

Kao sto je zabranjeno ogovarati, zabranjeno je i slusati ogovaranje, jer hadis kaze:
- "Onaj koji ogovara i koji slusa, drugovi su u grijehu ". (Taberi)

Onaj koji cuje ogovaranje duzan ga je, na lijep i mudar nacin, prekinuti.
- "Ko zastiti cast svoga brata muslimana, Allah ce mu na Sudnjem danu zastiti lice od vatre" (Tirmizi)

Ako covjek nije u mogucnosti da sprijeci ogovaranje, bolje mu je da napusti to drustvo dok oni cine taj grijeh. Samim tim sto je grijeh sjediti u tom drustvu, vrlo je opasno da se covjek sam upusti u ovu ruznu rabotu, jer sejtan navede, pa covjek zaboravi. A dusa je sklona cinjenu grijeha, pogotovo ovih, jer covjek udobno sjedi a rijeci same izlaze.

Zato sto daleko od ovoga , ako si u drustvu sa nekim pa ta osoba pocne ogovarati nekog, sasjecaj to u korijenu, jer nama je duznost da naredjujemo dobro a da od zla odvracamo.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Sat Jan 09, 2010 12:31 am

Tri brata


Zivio jedan covjek zajedno sa svoja tri brata. Jedan dan dodje mu iznenadna vijest da mora ici na jedan tezak put. Covjek se zabrinu, pa se obrati jednom bratu, da mu pomogne na tom putu, ali mu brat rece da mu ne moze pomoci, da on ima svoj zivot i svoje obaveze.

Covjek se obrati drugom bratu, pa mu ovaj rece da mu ni on ne moze puno pomoci.
Na kraju vidjevsi da mu nema pomoci od ova dva brata, covjek se obrati trecem bratu, sa istom molbom, pa mu treci brat rece:
- "Ja sam s tobom uvijek bio i nisam te napustao, tako da cu i ovaj put krenuti sa tobom".

Tada rece covjek:
- "Ja sam od sve brace najmanje mislio na tebe i najmanje sam ti paznje poklanjao, a sad me ova dva brata ostavise. Eh, da sam bogdo ranije znao da si mi tako dobar prijatelj, vise bi se brinuo o tebi."

Ovome covjeku je , u stvari, dosla smrt i to je taj teski i iznenadni put na koji je morao ici.
Njegov prvi brat je njegova familija, drugi brat je njegov imetak a posljednji brat su njegova djela.


Rekao je Allahov Poslanik Muhammed salalahu alejhi we seleme:
- "Umrlog (na dzenazi) prate tri stvari: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraca, a jedno ostaje sa njim, vracaju se porodica i imetak, a s njim ostaju njegova djela".

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Sun Jan 10, 2010 1:25 pm

Islam za 20 centi...


Davno jednom jedan imam doselio se u London.Cesto bi se vozio autobusom iz centra do njegovog stana, isti broj autobusa je bio od mesdzida do stana gdje je zivio.

Jednog dana, vozac autobusa namjerno mu je dao dvadeset centi vise kusura.

Sjedajuci na sjediste iza kada je shvatio da je dobio vise kusura, imam razmisljajuci poce govoriti sebi:
- "Vrati to vozacu, nije ispravno zadrzati taj novac. Onda bi pomislio, ma to je samo dvadeset centi.Koga bi bilo briga za tako malo novca. Autobusna kompanija ionako dobije previse. Oni nece ni primjetiti da im fali". - Prihvati to kao dar od Allaha i nastavi dalje.

Kada je stigao do svoje stanice, Imam je zastao na momenat i onda je pruzio vozacu dvadeset centi nazad, rekavsi:
- "Dali ste mi previse kusura".

Vozac se nasmija i odgovori:
- "Vi ste novi imam u mesdzidu, zar ne? Mislio sam da pocnem svracati u vas mesdzid da klanjam.Htio sam samo da vidim sta biste uradili s novcem, zato sam vam dao vise kusura".

Kad je imam napokon izasao iz autobusa, njegova koljena su zadrhtala i pocela klecati.
Morao se sabrati na trenutak, pogledao je ka nebu i zaplakao:
- "O Allahu, zamalo sam prodao Islam za dvadeset centi"!!!

Preispitajmo svoje nijete i pazimo na svoja djela, jer, cesto smo mi ti zivi primjeri koje drugi ljudi promatraju.

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Poučne Islamske priče

Komentar  Iljhan on Sun Jan 10, 2010 1:39 pm

Allah. dz.s. desetorostruko nagrađuje

"Bajram mubarek babo!!", - gurale su se tri cerkice na vratima koja ce prva poljubiti oca koji je upravo dosao iz dzamije.

Bajrami su najljepsi dani pa s toga uvijek budu i rado docekani.
Babo ih je sve redom izgrlio i podijelio bajramske paketice koji odmah okupise djeciju paznju.
Dok je ispijao kahvu sa svojom suprugom na licu mu se vidjela zabrinutost koju je pokusavao prikriti.
Obecao je curice odvesti danas u grad, da probajramuju na carsiji, ali gazda je zakasnio sa isplatama plata i sad je sve bilo upitno.
Ako ih odvede potrosice posljednji novac,a do sljedece nafake ko zna???
Kako to sve saopstiti ovim prekrasnim malim bicima. Kako prekrsiti dato obecanje,a toliko su se radovale???

"Babo! Kad cemo u calsiju"? - Iz razmisljanja ga trze najmladja kci.
"Evo sine, samo da popijemo kahvu.", - Odluka bi donesena.

...Trenutno je zaboravio na sve probleme gledajuci svoju djecu zadovoljnu kako trckaraju poplocanom starom mahalom.

- "Babo ja sam gjadna", - javi se babina mezimica.
- "Neka sine, sad cemo kod nane, pa cemo jesti" - rece joj majka, da bar malo ublazi ono sto je tistilo njenog muza.

Babo se sage, uze kcerkicu u narucje i rece:
- "Pa kakvo vam je to, doci na carsiju, a ne pojesti cevape?"
- "Pa ja!", veselo uzviknu djevojcica, "Jupi idemo na cejape."

....izlazeci iz cevapdzinice stidljivo mu pridje jedan mladic.
- "Esselamu alejkum brate", gotovo sapcuci rece: "Bajram mubarek olsun.
Halali na smetnji, da slucajno nemas koji dinar da me nahranis, gladan sam."

Bez razmisljanja zavuce ruku u dzep. Ostale su samo tri marke koje mu je posluzitelj vratio kao kusur. Sve tri uletise u ruku.
Stisnu uzdah da ne izleti i marke tutnu bratu u ruku:
- "Evo brate, bajram je, idi pojedi cevape."
- "Allah te nagradio," - veselo prozbori postidjen mladic.

Primicuci se svojoj zeni vidje na njenom licu neodobravanje.
- "Zar mu Bogati sve dade?" Pa i mi nemamo, mogao si mu dati marku, ne znamo ni ko je."
- "Ko god da je, bajram je," prekide je muz.

Ona nezadovoljno uzdahnu i pomisli:
"Ove muskarce je ponekad stvarno tesko razumjeti."

Skrenuse u sporednu ulicu da skrate put. Vec kasne kod nane na familijarni skup. Gotovo pa se sudarise sa grupom muskaraca.
Cestitase bajram i podjose se rukovati s njenim muzem. Ocigledno da se poznaju. Odmakla se u stranu, bilo joj je neugodno.
Ugleda jednog od njih kako vadi novcanik. Saginje se, ljubi curice i svakoj ponaosob daje po deset maraka.

- "Ya Rabbi, oprosti mi"!!!, tiho prosaputa.
- "Za tri marke, trideset. Uistinu Ti desetorostruko nagradjujes. Hvala Ti!!!"

_________________

Iljhan
Administrator
Administrator

Broj komentara: 748
Pohvale: 13
Join date: 2009-03-02
Age: 30

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Stranica 3/5 Previous  1, 2, 3, 4, 5  Next

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 ::  :: 

Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu