Re: Poučne priče iz života ...

**Iljhan** Fri Jan 08, 2010 9:03 pm

Priča o dva muškarca

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su lježali u bolnici.
Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća.
Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru.
Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.

Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i dani.

Jednoga jutra je jutarnja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro.
Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.

Muškarac je pitao sestru:
- "Koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu"?

Sestra mu je rekla:
- "Bio je slijep i nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora". ali uz to dodade:
- »A, možda je htio usrećiti vas?«

**Iljhan** Fri Jan 08, 2010 9:14 pm

Reci ranije . . . ne čekaj !!!

On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta.
Ona bijaše nježna i osetljiva. Uzeli su se.
On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala djecu.
Djeca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem… uobičajna priča.

Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala.
Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.
Njezin muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili ljekari i poznati specijalisti, ali nijesu mogli pronaći uzroke bolesti.
Samo su slijegali ramenima i mrmljali:
- "Hm, hm…"

Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo:
- "Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život".

Čovjek nije ništa odgovrio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku ... njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci.
Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
- "Ti nećeš umreti" !!!
- "Zašto"? upita ona jedva čujnim glasom.
- "Zato jer si mi potrebna"!!!
- "A zašto mi to ranije nisi rekao"?

Od toga dana ženi je pošlo nabolje. Danas se vrlo dobro oseća.
Ljekari se i dalje pitaju od koje je to bolesti bolovala i koji su je lijekovi tako brzo izliječili.

Nemoj nikada čekati sjutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah.
Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i nezna.
No, bi li se ti ikad umorio slušajući voljenu osobu koja ti to ponavlja?
Ne gledaj na sahat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«.

Stisni ruku osobi koju voliš i reci:
»Trebam te! Volim te, volim, volim te...«.

Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.

**Iljhan** Fri Jan 08, 2010 9:25 pm

Ljubav... Tuga... Znanje... Tastina...

Jednom jako, jako davno postojao je jedan otok gdje su zivjeli svi
osjecaji: Sreca, Tuga, Znanje, Tastina i svi ostali, ukljucujuci Ljubav.

Jednog dana su saznali da ce otocic potonuti, pa su se svi krenuli spasavati.
- Ljubav je zeljela ostati do zadnjeg trenutka, vjerna i odana svom otocicu no kada je otocic gotovo nestao, ipak je odlucila zatraziti pomoc.
- Bogatstvo je upravo prolazilo kraj nje u svom velikom, luksuznom brodu kada ga je Ljubav zapitala:
- "Mozes li me povesti sa sobom"?

Bogatstvo je gotovo srdito odgovorilo:
- "Ne moze jer nema mjesta za tebe!!! - s obzirom da mu je brod ispunjen srebrnjacima.

Ljubav je odlucila zamoliti Tastinu za pomoc koja je upravo prolazila kraj nje u prelijepom brodicu.
- "Tastino, molim te pomozi mi!" - zavapila je Ljubav na sto joj je Tastina odgovorila:
- "Ne mogu ti pomoci, Ljubavi, sva si mokra i mogla bi mi unistiti brod".

Tuga je bila u blizini i Ljubav ju je odlucila zamoliti za pomoc.
- "Molim te, povedi me sa sobom" - tiho je zatrazila Ljubav.
- "Ohhhhh... Ljubavi, toliko sam tuzna i zelim biti sama" - odvrati Tuga i odjedri sama dalje.

Sreca je takoder prolazila kraj Ljubavi no kako je bila presretna nije ni cula njezin poziv u pomoc.
Odjednom se zacuo glas koji je rekao:
- "Dodi Ljubavi, ja cu te povesti".

Bio je to jedan starac kojeg je Ljubav, ushicena i presretna, zaboravila pitati ime.
Kada su stigli na kopno, starac je posao svojim putem prije no sto ga je Ljubav mogla pitati tko je.
Znajuci koliko duguje starcu, Ljubav se obratila Znanju, mudrom starcu za pomoc otkrivanja idetiteta dobrog starca koji joj je pomogao.
Znanje joj je odgovorilo:
- "Vrijeme".

Ljubav je zastala u cudu i pitala:
- "Zasto mi je Vrijeme pomoglo"?, na sto se Znanje nasmijalo mudrim smijeskom i odgovorilo:
- "Zato sto samo Vrijeme moze shvatiti koliko je velika i snazna prava Ljubav".

**Iljhan** Fri Jan 08, 2010 11:39 pm

ISTINITA PRIČA

Jedna je učiteljica jednog dana zamolila svoje učenike da na je papiru napišu imena svih drugih učenika u razredu i da ostave malo mjesta kraj svakog imena. Tada je rekla učenicima da razmisle što je najljepše što mogu reći o svojim razrednim drugovima, te da to napišu kraj svakog imena. Cijeli sat je potrajalo dok su svi završili, a prije izlaska iz razreda, papire su predali učiteljici. Za vrijeme vikenda učiteljica je napisala svako ime učenika na jedan list papira i navela sve lijepe primjedbe koje su učenici napisali o svakom pojedinačno. U ponedjeljak je svakom učeniku dala papir s njegovim imenom.
Ubrzo su se svi smiješili...
- "Zaista?", čuli su se šapati... "Nisam imao pojma da nekom nešto značim!" te "Nisam znala, da se tako sviđam drugima," bili su komentari.
Liste se kasnije nisu više spominjale. Učiteljica nije znala jesu li učenici diskutirali o tome međusobno ili sa svojim roditeljima, ali to i nije bilo važno. Vježba je ispunila svoj cilj. Učenici su bili sretni sobom i drugima.

Godinama kasnije je jedan od učenika poginuo u Vijetnamu i učiteljica je otišla na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja. Jedni za drugim, oni koji su poznavali mladića, prilazili su kovčegu da bi mu odali posljednju počast.. Učiteljica je prišla posljednja. Dok je tamo stajala, jedan od vojnika koji je nosio kovčeg pitao ju je:
- "Jeste li vi Markova učiteljica iz matematike?"
- "Da" - Kimnula je potvrdno glavom.

Tada je rekao:
- "Mark je vrlo često pričao o vama."

Nakon pogreba, skupila se većina Markovih prijatelja iz razreda.
Markovi roditelji su također tamo bili i nestrpljivo su čekali da razgovaraju s učiteljicom:
- "Htjeli bismo vam nešto pokazati", rekao je otac i izvukao novčanik.
- "Ovo su pronašli kad je Mark poginuo. Vjerujemo da ćete to prepoznati."

Iz novčanika je izvukao vrlo istrošeni komad papira, koji je očito bio slijepljen, mnogo puta savinut i rastvaran.
Učiteljica je bez gledanja znala da je to papir s lijepim riječima Markovih razrednih drugova:
- "Htjeli bismo vam se zaista zahvaliti što ste to napravili", rekla je majka... "Kao što možete vidjeti, Mark je ovo vrlo cijenio."

Svi bivši učenici su se skupili oko učiteljice.
Charlie se nasmiješio i rekao:
- "Ja svoju listu također još imam. U najgornjoj je ladici moga radnog stola".

Chuckova žena je rekla:
- "Chuck me zamolio da listu zalijepim u naš vjenčani album".
- "I ja svoj još uvijek imam", rekla je Marilyn.
- "U mom dnevniku je." Vicki je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoju istrošenu listu... "Uvijek ju nosim sa sobom", rekla je Vicki i primijetila: "Vjerujem da smo svi sačuvali liste".

Učiteljica je bila toliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala. Zaplakala je za Markom i zbog svih njegovih prijatelja koji ga više neće vidjeti.

U zajedničkom životu s ljudima često zaboravljamo da će svaki život jednog dana završiti i da nikada ne znamo kada će taj dan biti. Zbog toga bismo osobama koje volimo i o njima brinemo trebali reći da su nam nešto posebno i važno. Reci im to prije no što bude kasno.

**Iljhan** Fri Jan 08, 2010 11:49 pm

Sedam prutova

Bilo jednom sedmoro brace. Živjeli su složno.
Nikada se nisu rastajali. Zajedno su išli u lov. Zajedno su mogli da ulove i živog medvjeda, vuka, tigra. Jednom su i lava ulovili.
Prošlo je mnogo godina. Braca su odrasla. Oženili su se. Svaki je sebi sagradio kucu.
Sve manje su se družili. Zatim su poceli i da se svadaju.

Plašeci se da mu se sinovi grdno ne zavade, otac ih pozove i rekne im:
- "Djeco moja, dodite sutra meni! Svaki neka donese po jedan prut!"

Sutradan sinovi dodu ocu i donesu sedam prutova. Otac sveže prutove u jedan snop i rekne sinovima:
- "Djeco moja, hocu da vidim da Ii ste snažni. Koji ce od vas slomiti ove prutove?"

Sinovi su poslušali oca. Ali ni jedan od njih nije mogao da prelomi snop. Onda starac razveže snop i rekne sinovima:
- "Probajte sada!"

Sinovi uzmu svaki po jedan prut i prelome ga lahko. Tada im otac rece:
- "Djeco moja! Vi ste kao ovih sedam prutova. Bicete snažni samo ako budete složni!"

Od tada su braca ponovo živjela u slozi.

**Iljhan** Thu Jan 14, 2010 4:00 pm

Kako se čuva ljubav?

Majka i dječak hodaju plažom. U jednom trenutku dječak upita:
- Mama, kako se čuva ljubav?

Mama ga pogleda i odgovori:
- Zgrabi malo pijeska i stisni šaku...

Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.
- Ali mama, pijesak mi bjezi!!!
- Znam, a sada otvori potpuno šaku...

Dječak posluša, ali uto zapuha vjetar i odnese sav pijesak s dlana.
- Ni ovako ne uspijevam zadrzati pijesak!

Na to majka, sa smješkom na licu, reče:
- Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan...

Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zastićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste.
- Eto kako se zadrzava ljubav...

Poučne priče iz života ... - Page 2 638080lrhhly73k7

**Iljhan** Sun Feb 07, 2010 2:45 pm

OVNOVI

Bio jedan car i uzme dva vezira sa sobom te se sva trojica preobuku u prosto odijelo, pretevdile, i pođu da obilaze svoju državu da gledaju šta se i kako radi. Naiđu pored puta na jednog seljaka koji je kopao zemlju.
Bio je star i siromašan. Car ga je dugo posmatrao i smišljao nešto u sebi pa mu najzad reče:
- Merhaba ... zemlja zemlju valja.
- Merhaba ... zemljin gospodare – odgovori siromah.

- A što ne porani? – upita car.
- Ja poranih, ali Bog ne dade.

- A što ne odocni ? – ponovo upita car.
- Ja odnocnih, ali Bog ni tad ne dade.

- A bil' umio ovnove da postrižeš ?
- Bih ... i leđa da im počistim.

Razminu car, razminuše veziri sa njim, a seljak nastavi zemlju da kopa.
Sjutradan, iziđoše veziri na divan i pitaju cara:
- Čestiti care, šta si ono razgovarao sa onijem siromahom?
- Zar nijeste razumjeli !!!? Ako mi do mraka ne znadete protumačit šta smo razgovarali, nemate glave na ramenima.

Ovi veziri uzmu konje i krišom odjašu brže-bolje pa pitaju siromaha:
- Znaš li s'kijem si razgovarao ono danas?
- Znam, sa carem. – odgovori siromah.

- Kako si znao?
- Po neobično mudrim riječima.

- Da li bi htio da nam objasniš šta ste razgovarali ? Traži šta hoćeš.
- Tražim po dukat za svaku riječ – odgovori siromah ponosno.
- Pristajemo, samo govori.

- „Zemlja zemlju valja“ – znači da je car vidio da sam star čovjek, blizu smrti, i biću sukoro zemlja, a sa onim „Što ne porani?“ – pitao me je što se nijesam rano oženio da me sin odmijeni u kopanju. Ja sam mu odgovorio da sam se mlad oženio ali me Bog ne obradova sa evladom. Onim, pak, „Što ne odocni?“ – pitao me što se nijesam i kasno oženio pa da imam djece.ja na to odgovorih da sam se i docnije oženio ali mi Bog ni tada ne podari evlada.

- A šta znači ono: „Umiješ li ovnove da počistiš?“
- Eeeee za to ćete mi dati još po pet dukata, pa da vam kažem – ponosno reče siromah.

- Kazuj, samo glavu da sačuvamo od sablje, za to i ne žalimo dukata!
- Smješkajući se, siromah im odgovori - Vi ste ti ovnovi koje mi je car doveo da počistim po hrbatu !!!

Poučne priče iz života ... - Page 2 468852vt3qflj0pd

Sponsored content